Na sjevernoj strani glavne osječke trgovačke, Kapucinske ulice, nastale još krajem 17. stoljeća, do 1904. godine nalazila se široka barokna jednokatnica s istaknutim trijemom koja je do gradnje klasicističke županijske palače u Županijskoj ulici služila kao županijska palača. Barokna je katnica porušena kako bi se stvorilo mjesto za gradnju velebne hotelske zgrade. Etablirani osječki krojački obrtnik Mijo Rajal, rođen 1852., u Klatovu, ekonomski je toliko osnažio da je mogao financirati gradnju velikog luksuznog hotela u samom središtu Osijeka. U Državnom arhivu u Osijeku čuvaju se brojni nacrti iz kojih saznajemo da je te planove za gradnju 1903. potpisao graditelj Ivan Domes, da je centralno grijanje hotela izvela tvrtka Makso Neurath i drug te saznajemo da je 1919. osmišljen projekt prenamjene dijela hotela za potrebe kinematografskih projekcija, što je izvedeno prema zamisli osječke tvrtke Aksman-Malin-Rožić.

Dvokatna hotelska zgrada ugrađena u ulični niz jedan je od najljepših primjera historicističke arhitekture u gradu Osijeku. Prizemlje joj je ispunjeno ostakljenim izlozima kavane ulaza i dućana, a dvije gornje etaže prostranim hotelskim sobama, od kojih su pojedine imale lođu s kovanom ogradom i izvrsnim pogledom na glavnu osječku trgovačku ulicu. Potkrovni je prostor bio namijenjen posluzi i pomoćnim prostorijama. Hotelski se kompleks prostirao od Kapucinske do Šamačke ulice, tako da je iznimno velika dvorana restorana bila smještena uz Šamačku ulicu, a uz nju se prostirao i veliki hotelski vrt s terasom. Multifunkcionalna restoranska sala služila je, osim za konzumaciju hotelskih objeda, i za onodobne dinamične osječke društvene aktivnosti, koncerte, plesove i kinematografske projekcije. Bina je omogućavala smještaj većeg orkestra, ili postavljanje scenografija za kazališne predstave. Ovaj prostor restorana/plesne dvorane preuređen je nakon završetka Prvog svjetskog rata i potpuno prilagođen potrebama kinematografskih projekcija. U Zbirci plakata Muzeja Slavonije čuva se nekoliko plakata Royal Biographa u vremenskom rasponu od gradnje kina do 1930. godine. Zahvaljujući jednom od njih saznajemo da je kino u ljeto 1923. bilo na mjesec dana zatvoreno zbog manjih popravaka. Vlasnik hotela Mijo Rajal hotel je izvorno nazvao prema vlastitom obiteljskom prezimenu Rajal, a kasnije mu je ime promijenjeno u Royal, kako je bilo uobičajenije. Zakupnici hotela su se u više navrata mijenjali, no ostali su zabilježeni, između ostalih, zahvaljujući razglednicama hotelske zgrade na kojima su ponekad bili reproducirani i portreti zakupnika.Ova velebna historicistička dvokatnica u strogom središtu grada danas je zapuštena i zatvorena, osim dijela u kojemu se nekoć nalazila najljepša osječka secesijska kavana u kojoj posluje jedna banka. Skrenite pogled prema vrhu pročelja i limenim krovovima hotela Rajal i divite se još uvijek sačuvanim detaljima koje su izvele vješte ruke osječkih limarskih obrtnika još početkom 20. stoljeća.

SECESIJSKA KAVANA HOTELA RAJAL
U prizemlju hotela, iza velikih ostakljenih ploha, prostirala se velegradski uređena kavana. Zidne plohe kavane bile su prekrivene golemim zrcalima secesijski stiliziranih okvira od mahagonija, a jednako je tako stilski bio uređen i šank te ostala oprema od stolaca, preko nažigača za žigice na stolovima, preko srebrnih pladnjeva i vrčeva, do šalica za kavu ili čaj, kojima su posluživani gosti. Zidne plohe kavane koje nisu bile prekrivene zrcalima i opremom bile su ukrašene secesijskim viticama koje su obavijale cijeli prostor. Kavana je još u secesijskom razdoblju bila preuređena i preimenovana iz Rajal u Royal, što nam potvrđuju stare razglednice koje se čuvaju u Muzeju Slavonije.