Niz od šest kuća na Mažuranićevom vijencu sagrađen je u razdoblju između dva svjetska rata, na mjestu gdje se do tada nalazilo klizalište, a završava prvom privatnom vilom sagrađenom u poslijeratnom razdoblju.

Zadnja stara katnica u nizu sagrađena je za osječkog ljekarnika mr. ph. Ivana Govorkovića koji se u Osijek doselio iz Subotice. Prije gradnje svoje nove kuće stanovao je u Deszathyčinoj ulici broj 30. Gradilište za novu katnicu kupio je u kolovozu 1930. godine, a već u studenome iste godine Gradsko mu je načelstvo izdalo Građevinsku dozvolu da “na označenom gradilištu sagradi uličnu stanbenu zgradu na jedan kat na polupriključeni način, prema nacrtima i statičkom računu, koji su molbom predloženi, s tim, da visina glavnog vijenca nove zgrade mora biti jednaka visini glavnog vijenca zgrade susjeda Vabića kao i da visinom prozora iste Vabićeve kuće.“ Odobrenje za gradnju kuće dala je i Komanda osječke divizijske oblasti koja je uvjetovala da kuća mora biti udaljena 13 metara od vojnog područja uz uvjet da se u dvorištu kuće postavi hidrant kako bi se u slučaju požara na vojnom sjenjaku mogla lakše gasiti vatra. Određeno je i da vlasnik pred kućom mora izvesti ulični pločnik širok najmanje metar i pol. Iz sačuvanih nacrta i pripadajućih dozvola vidljivo je da je nacrte za kuću izvela osječka građevinska tvrtka Dlouhy i Fulla, koja je kuću i sagradila. Gradnja ove velike katnice trajala je osam mjeseci, a uporabna dozvola odobrena je 31. srpnja 1931. godine, s napomenom da je gradnja izvedena prema građevnoj dozvoli i da se nalazi u odobrenom stalnom uličnom regulacionom pravcu.

Tvrtka Dlouhy i Fulla u Osijeku djeluje od 1926. do 1933. godine, a suvlasnici su joj bili ovlašteni graditelj Franjo Dlouhy i zidarski majstor Albert Fulla. Nakon Fullinog odlaska iz Osijeka Franjo Dlouhy nastavio je voditi samostalno građevinsko poduzeće.Ljekarnik Ivan Govorković u ovoj je kući živio sa suprugom Irmom. Bili su strastveni sakupljači umjetnina, osobito stakla. Svoju impozantnu zbirku staklenih čaša, u stilskom rasponu od razdoblja bidermajera do art decoa, darovali su osječkom Gradskom muzeju, današnjem Muzeju Slavonije, gdje pojedini primjerci i danas čine najvredniji dio Zbirke stakla. U Muzeju Slavonije čuvaju se i portreti Ivana i Irme Govorković koje je naslikao osječki slikar Arthur Schiffer. Iz ove je kuće tijekom druge polovine 20. stoljeća od nasljednika otkupljeno više vrijednih umjetničkih i osobnih predmeta koji se čuvaju u različitim muzejskim zbirkama. Jedan od najneobičnijih predmeta iz vlasništva ove obitelji koje je Muzej nedavno otkupio svakako je prsten Ivana Govorkovića koji je ukrašen kutnikom i šestarom. Slobodnozidarska simbolika na prstenu ni malo ne iznenađuje, jer nam je poznato da je Ivan Govorković bio supotpisnik spomen-spisa kamena temeljca kina Urania, koje ujedno bilo i sjedište osječke lože Budnost.U vrtu kuće Govorković, koja je do 1950-ih s terase imala pogled na rijeku Dravu i baranjske šume, nalazila se, do velikosrpske agresije na Osijek i Hrvatsku 1991., alegorijska skulptura Flore koja je u ratu znatno oštećena.

LJEKARNA SE ZVALA “K MAJCI BOŽJOJ”
Govorkovićeva ljekarna “K Majci Božjoj“ nalazila se na uglu Županijske i Ulice Hrvatske Republike u prostoru u kojem je danas smještena slastičarna Waldinger - Gold. U toj su dvokatnoj secesijskoj uglovnici Govorkovićevi i stanovali do gradnje svoje nove kuće na Mažuranićevom vijencu. Za kuću Gehöriga Dreibholza, u kojoj je dugi niz godina djelovala ova ljekarna, sačuvani su nacrti arhitekta Bernera iz 1906., i arhitekta Axmanna iz 1907. Kuća ima jedan pješački ulaz iz Županijske i kolni ulaz iz Ulice Hrvatske Republike.