Reprezentativna dvokatna uglovnica današnje III. matematičke, gimnazije izvorno je sagrađena 1890., kao dom osječke Kraljevske realke.

Za potrebe njezine gradnje u jednom od tvrđavskih blokova srušene su čak četiri zgrade među kojima su bile stara gimnazijska zgrada, kuća Tranger, kuća Könczöl i zgrada bivše tvrđavske pučke škole. Rušenje tih zgrada i raščišćavanje budućeg gradilišta prema najpovoljnijoj, Gradu dostavljenoj, ponudi obavila je do 22. lipnja 1889. tvrtka Ferdinanda Feinea. Stare zgrade Realne gimnazije, u današnjoj Markovićevoj ulici, i Pučke škole, u današnjoj Firingerovoj ulici, bile su u vlasništvu Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, a preostale dvije građanske kuće Grad je otkupio kako bi mogao izvesti svoj veliki projekt gradnje velebne nove gimnazijske zgrade.Nakon što su navedene kuće otkupljene u kolovozu 1888., Grad je raspisao natječaj za gradnju gimnazijske zgrade na koji je pristiglo 12 ponuda. Povjerenstvo se odlučilo prvu nagradu dodijeliti planovima koji su pristigli pod motom "Za Boga i domovinu". Arhitekti koji su se poslužili tim sloganom bili su Moriz i Carl Hinträger iz Beča. Arhitekt Moritz Hinträger (*Schinkau, 24. listopada 1831. – 27. travnja 1909., Bozen +), pohađao je prašku Politehniku, a zatim i bečku Akademiju likovnih umjetnosti. Jedan je od najznačajnijih austrijskih arhitekata iz razdoblja historicizma, a u svome je opusu realizirao čitav niz stambenih najamnih kuća, vila, štedionica te velik broj školskih zgrada podignutih diljem Monarhije, uglavnom u Beču, Innsbrucku, Klosterneuburgu, Wiener Neustadtu i drugdje. Od 1883. radi u suradnji sa sinom Karlom. Karl Hinträger (*Miskolcz, 2. prosinca 1859. – 21.01.1913., Gries kod Bolzena+), arhitekturu je studirao na bečkoj Visokoj tehničkoj školi, nakon čega se zapošljava u očevom arhitektonskom birou, a od 1883. djeluje kao samostalni arhitekt pri čemu često u suradnji s ocem Moritzom. Autor je projekta brojnih pučkoškolskih i gimnazijskih zgrada, među kojima su i osječka Nova pučka škola u Jägerovoj ulici, današnji Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, i Kraljevska velika realna gimnazija, današnja matematička gimnazija u Tvrđi.Prema priloženim nacrtima i doradama projektne dokumentacija, sukladno primjedbama Povjerenstva za izbor projekta za gradnju nove gimnazijske zgrade gradnju su, nakon raspisanog natječaja, preuzele dvije tvrtke. Osječka tvrtka građevinskog poduzetnika Franje Wybirala i virovitičkog poduzetnika Pavla Rohrbachera koji su se obvezali izvesti cjelokupne zidarske, tesarske, klesarske i krovopokrivačke radove, kao i nabavu potrebnog materijala. Prema planovima gradnja zgrade trebala je biti dovršena do početka školske godine 1890./91., no zbog manjih nedovršenih poslova dovršetak se protegnuo do kraja 1890. godine. Posveta novosagrađene gimnazijske zgrade obavljena je u nedjelju, 19. listopada 1890., u 11 sati.Osječko srednjoškolsko obrazovanje počelo je 1729. godine, kada su isusovci osnovali gimnaziju s četiri razreda: parva, principia, gramatica i syntaxis, a prvi profesor bio je Antun Hollprugger. Nastava se izvodila u sklopu isusovačkog samostana u kojem danas djeluje Dom Narodne tehnike. Muška realna gimnazija utemeljena je u Osijeku 1870. godine i djelovala je pod tim nazivom do kraja Drugog svjetskog rata. Do gradnje ove reprezentativne historicističke dvokatnice nastava se odvijala na više lokacija na području osječke Tvrđe.

Među brojnim učenicima koji su pohađali nastavu u ovoj gimnazijskoj zgradi bili su i brojni kulturnjaci: prvi osječki školovani arhitekt Viktor Axmann (kasnije Vladoje Aksmanović), slikar i likovni kritičar Guido Jeny, kipar Oskar Neumann (poznatiji kao Oskar Nemon), slikar i akademik Zlatko Bourek i mnogi, mnogi drugi.
Osječka je Realna gimnazija iznjedrila i nobelovca Vladimira Preloga, iako je maturu nakon preseljenja položio u Zagrebu, a 1975. dobio je Nobelovu nagradu za kemiju.