Južna strana središnjeg trga osječke barokne Tvrđe sastoji se od četiri jednokatnice, od kojih je ona s najdužim pročeljem rodna kuća violinskog virtuoza Franje Krežme. Obitelj Krežma, poljskog podrijetla, u Osijek se doselila iz Moravske, a bila je nastanjena u osječkoj Tvrđi gdje je u istoj kući imala svoju slastičarnicu.

Krežmin otac, također Franjo, bio je nadaleko poznat kao specijalist za izradu šećernih kipića i krokanta. Krokant je poslastica koja se izrađuje od šećera koji se rastopi na laganoj vatri, nakon čega mu se doda maslac uz lagano miješanje sve dok se ne karamelizira. U vruću se rastopljenu smjesu dodaju, po želji, sjeckani bademi, lješnjaci, orasi ili sezam te se miješa dok smjesa ne postane ujednačena, nakon čega se izlije na masni papir, pokrije masnim papirom i razvije na željenu debljinu. Nakon hlađenja krokant se reže, putrom podmazanim, oštrim nožem u željene oblike kao specijalno oblikovani ukras, dekoracija za torte i kolače ili u pločice za grickanje. Krežmin otac Franjo slastičarnu je u ovoj kući držao sve do 1866. godine, kada je s obitelji preselio u Zagreb, gdje je iste godine kupio slastičarnicu Vjekoslava Šenoe, oca književnika Augusta Šenoe. Ubrzo nakon toga na uglu Ilice i Jelačićeva trga otvorio je novu slastičarnicu i kavanu koju je vodio sve do 1880. godine. Od 1883. do 1891. Krežma je na zagrebačkom Zrinjevcu imao kavanu Zagreb. Svoje je slastice, još kao osječki slastičar, izlagao na Prvoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu 1864. na kojoj je bio odlikovan Diplomom za izloženo kandirano voće i ukrase od krokanta.
Franjo Krežma, slastičar, u braku je s Amalijom Stiller-Hranilović imao četvero djece: Anku, Franju, Ljubicu i Mariju. Među njima su Franjo i Anka bili iznimno glazbeno nadareni, što je u obitelji na vrijeme prepoznato, pa su se zbog njihove što kvalitetnije glazbene naobrazbe 1866. iz Osijeka preselili u Zagreb jer je u vrijeme Bachova apsolutizma u Osijeku zavladala kulturna letargija izazvana masovnim odseljavanjem umjetnika i glazbenika, najviše u Budimpeštu i Zagreb.
Violinist Franjo Krežma rođen je u Osijeku 4. rujna 1862. godine, a umro tijekom koncertne turneje 15. lipnja 1881. u Frankfurtu na Majni. Nakon glazbene poduke kod slavnog zagrebačkog violinista, dirigenta, skladatelja, orguljaša i pedagoga, profesora Gjure Eisenhutha i prvih koncerata, u glasovirskoj pratnji sestre Anke, stekao je glas novog Mozarta, te ih je otac poslao na bečki Konzervatorij, koji su završili 1875. godine.
Nakon povratka sa studija slijedila je iznimno dinamična koncertna karijera diljem Austro-Ugarske Monarhije i drugih europskih zemalja. Zabilježeno je da je u svojoj kratkoj karijeri dva puta nastupao i u Osijeku, prvi put u kazališnoj dvorani, a drugi put u Tvrđi. Njegova korepetitorica, sestra Anka ostala je u sjeni svoga brata. Rođena je u Osijeku 18. studenoga 1859., glazbenu je naobrazbu stekla u Osijeku i Zagrebu te na bečkom Konzervatoriju. Bila je Franjina glasovirska pratnja na koncertima diljem Europe, sve do 1879., kada Franjo postaje solist Bilseova orkestra u Berlinu, a Anka postaje učiteljicom glasovira u Zagrebu. Godine 1891. prilikom reorganizacije Hrvatskog glazbenog zavoda imenovana je prvom učiteljicom glasovira, a poslije je stekla status profesorice. Umrla je u Zagrebu, gotovo na isti dan kao i njezin brat Franjo, 16. lipnja 1914. Spomen-ploču na njihovoj rodnoj kući u Tvrđi izradio je poznati hrvatski kipar Ivan Rendić 1895. godine.

SPOMEN-PLOČA NEUMRLOM UMJETNIKU
Tekst spomen-ploče na pročelju Krežmine rodne kuće glasi:

DNE 2. RUJNA 1862. RODIO SE JE U OVOJ KUĆI
HRVATSKI UMJETNIK NA GUSLAMA
FRANJO KREŽMA
PREMINUO DNE 15. LIPNJA 1881.
U FRANKFURTU NA MAJNI
NEUMRLOM UMJETNIKU NA VJEČNU SPOMEN
DNE 1. RUJNA 1895.