Kuća Kästenbaum-Korsky, Europska avenija 16, sagrađena 1905. u središnjem dijelu reprezentativnog osječkog secesijskog niza najamnih kuća s predvrtovima, nasuprot zgradama Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju i Kraljesvkog sudbenog stola, jedini je primjer mađarske secesijske stambene arhitekture u Osijeku.

Gradnju kuće naručio je odvjetnik dr. Alfred Kästenbaum, koji je rođen u Osijeku 1873. Roditelji su mu bili veleposjednici, a u Osijek su doselili oko 1860. iz Mađarske. Studij prava završio je u Beču, nakon kojeg je bio odvjetnik najbolje židovske banke, Komercijalne banke u Budapestu, te odvjetnik osječke šećerane, a odvjetničku kancelariju imao je i u vlastitoj novosagrađenoj kući. Godine 1912. odrekao se židovske vjere i postao rimokatolik, pri čemu je i prezime Kästenbaum promijenio u Korsky. Bio je prohrvatski orijentiran, član Čiste stranke prava, a u tom je duhu odgojio i svoju djecu. Oženio se 1916. Marijom Rudophinom Schleyen iz Broda na Savi i s njom imao dvoje djece - Ivu rođenog u Osijeku 1918. i Veru rođenu 1919., također, u Osijeku.
Ponudu za kupnju gradilišta za gradnju nove secesijske kuće Kästenbaum je dao u prosincu 1903., kada je i prihvaćena od strane Općine Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka. U lipnju sljedeće godine sklopljen je Ugovor iz kojeg je vidljivo da se kupac, među ostalim, obvezuje da u roku od dvije godine mora u cijelosti sagraditi, priključenom gradnjom, jednokatnu ili višekatnu stambenu zgradu s ukusnom fasadom, pri čemu je mogućnost gradnje prizemne ili visokoprizemne kuće isključena. Ugovorom je također propisano da se s ulice vidljivi zabatni zidovi moraju fasadirati ili drukčije ukrasiti, a ispred zgrade se mora izvesti predvrt širok pet metara koji mora biti ograđen ukusnom željeznom ogradom. Također pred ogradom predvrta mora asfaltirati četiri metra širok pločnik ispod kojeg će biti provedeni odvodni žljebovi koji moraju biti spojeni na gradsku kanalizaciju. Sljedeće 1905. godine kuća je u cijelosti dovršena i uknjižena na vlasnika.
Pročelje kuće krase dva rizalita koja su pri vrhu ukrašena poljima obloženim keramikom proizvedenom u tvornici Zsolnay u Pécsu. Bogati frizovi secesijski stiliziranih floralnih motiva, koji krase pročelje, provlače se i na zidovima unutrašnjosti kuće u kojoj su sačuvani mnogi izvorni detalji unutrašnje opreme. Osobitost je ove kuće što svaka od središnje tri prostorije stana vlasnika, na prvom katu, blagovaonica, salon i Herrenzimmer imaju drukčije izvedenu stropnu secesijski stiliziranu štuko-dekoraciju.
Razlog zbog kojeg je ova kuća, sagrađena u stilu mađarske secesije, raritet u osječkom secesijskom graditeljstvu krije se u tome što je naručitelj njezino projektiranje povjerio svom bratiću, budimpeštanskom arhiteku Ferencu Fischeru. Ferenc Fischer diplomirao je 1895. na budimpeštanskom Tehničkom fakultetu te je, nakon rada u arhitektonskom birou Florisa Nandora Korba i Kalmana Gierla u Budimpešti, otvorio samostalni arhitektonski biro. Prema njegovim je projektima, na području ugarskog dijela Austro-Ugarske Monarhije, sagrađeno više kuća i javnih zgrada, od Komaroma, u kojemu je rođen 29. srpnja 1871., preko Siklosa, Szombathelya, Nagyszebena i Osijeka do Budimpešte, gdje je i umro 30. svibnja 1921.