Datum objave: 9. listopada, 2020.
John Winston Ono Lennon, britanski glazbenik, skladatelj, tekstopisac,
pjevač i gitarist najpopularnijeg glazbenog rock-banda 20. stoljeća, Beatlesa,
rodio se na današnji dan, 9. listopada 1940. Lennon je 9. listopada 1971.
objavio album Imagine, a naslovna pjesma postala je Lennonov znak
prepoznatljivosti i svojevrsna himna cijele jedne generacije, napisana kao molba
za mir u svijetu. Za mnoge je i danas jedna od najznačajnijih pjesama ikada
napisanih. Na ovaj dan radiopostaje diljem svijeta puštaju pjesmu Imagine u čast
Lennona, kojeg je ubio bolesni fanatik 8. prosinca 1980. u New Yorku. Na
današnji dan 1976. singl legendarne četvorke iz Liverpoola Yesterday popeo se na
prvo mjesto svjetskih ljestvica, odakle nije silazio četiri tjedna.
Disko, radio, časopisi...
Ovih nekoliko uvodnih podataka
svakome će jasno dati naslutiti kako će tema današnje kolumne biti glazba. Iako
ne znam pjevati, pa neki kažu da lijepo pjevam, ali me je ružno slušati, ni
svirati bilo koji instrument (jedne ljetne školske praznike posvetio sam
samoukom učenju sviranja gitare uz knjižicu s uputama, što nije rezultiralo ni
jednim solidnim akordom), volim slušati glazbu pa je ona uvijek oko mene, uvijek
imam uključen, na TV-u ili radiju, glazbeni program.U srednjoškolskoj dobi bio
sam redoviti gost u diskoklubovima, kojih je bilo, osim glavnih u Omladinskom
domu i Oficirskom domu, u svakom mjesnom odboru. Nekada sam posjećivao koncerte
zabavne glazbe, kako se to nekada zvalo, najčešće u Velikom kinu, gdje bi
popodne u 16 sati nastupale grupe na putu prema Osijeku, gdje bi imale koncert u
večenjem terminu. Tako sam u Velikom kinu slušao Bijelo dugme, Korni grupu, a tu
sam slušao i Terezu Kesoviju, Mišu Kovača, Jimmyja Stanića i još neke kojima sam
zaboravio ime. Može se reći da sam i obiteljski bio vezan uz glazbu budući da je
moj ujak 60-ih komponirao dalmatinsku glazbu (u to je vrijeme živio i službovao
u Splitu), nekoliko hitova koji se i danas rado slušaju poput Ribari s Jadrana,
Barba Jere, Dojdi na more. Ima ih koji misle da su to narodne pjesme, a ono ih
komponirao moj ujak. Kao student 70-ih sam išao na svaki koncert stranih
rockera, a u to vrijeme su bili dosta česti, pa sam uživao u koncertima Rolling
Stonesa, Deep Purplea, Jethro Tulla... Zbog Iana Andersona namjeravao sam učiti
svirati flautu, ali nije me to dugo držalo.Kada bih iz skitnje došao kući, a to
nije bilo nikada kasno, prije ponoći uglavnom, u krevetu bio slušao tranzistor
prije spavanja. Tada su bile popularne postaje Radio Luxembourg gdje su vrtjeli
najnovije hitove, a na Radiju Zagreb bila je svakodnevna emisija od 23 sata do
ponoći, Progresivna rock-glazba, koju su uređivali Darko Glavan i Dražen
Vrdoljak, obojica danas pokojni. U to vrijeme išao bih u Osijek ne samo kupiti
rifle ili jaknu već i glazbene časopise poput Melody Makera, The Music Expressa
ili Bravo.
Ništa od lađe
Za mene zaista glazba ne poznaje granice i
volim neke pjesme čak i iz zemalja koje mi, iz razumljivih razloga, nisu jako
drage. Primjerice, neke starogradske pjesme rado poslušam, kao i sevdalinke, jer
imaju onu nekakvu tugaljivost, a meni se to u glazbi sviđa. Slovenske pjesme mi
ne leže... Volim one elegične pjesme, ja ih nazivam tužne jer u sebi imaju
nekakvu tugu. Bio sam jednom, negdje 80-ih u društvu s tamburašima Dike i oni
su, naravno, svirali i pjevali, a ja sam rekao: “Dajte neku tužnu”, na što su se
oni nasmijali i upitali: “Kakva je to tužna?”. Poslije sam doznao da su te koje
ja volim balade, komponirane u molu – u molu su one lagane, a u duru one
življe.Negdje krajem 90-ih u vrijeme Festivala glumca organizatori su poveli
glumce u Vukovar, to je bilo malo prije završetka mirne reintegracije, i u
jednom restoranu na Dunavu zatekli smo Rome tamburaše koji su u Vukovaru bili
već nekoliko godina, ali nisu otišli, kao većina vukovarskih Srba, već su ostali
i nastavili raditi svoj posao. Upitao sam ih znaju li pjesmu “Kreće se lađa
francuska”, to je lijepa srpska balada koja govori o povratku poginulih Srba
koje voze tom “lađom francuskom”. “Znamo, ali to više ne pevamo”, odgovorili su
Romi shvaćajući kako se u Vukovar vraćaju pravi Vukovarci.