Kolumne
S vinkovačkog kibicfenstera Piše: Miroslav Flego
Prisjećamo se godišnjice rođenja i smrti Ive Ficija
Datum objave: 29. studenog, 2019.
U prosincu mjesecu, ali u različitim godinama, bilježimo godišnjice smrti više znamenitih Vinkovčana. Umro je 16. prosinca 1896. u Beču, ovjenčan za života svim mogućim počastima, ban Josip Šokčević, jedini ban rođeni Vinkovčanin (rođen je 7. travnja 1811.), u istom je mjesecu i na isti dan, ali 1910., umro književnik Ivan Kozarac, autor “Đuke Begovića”, (rođen 8. veljače 1885. u Vinkovcima), a u istom mjesecu i danu, 16. studenoga 1985., umro je u rodnim Vinkovcima pjesnik, književnik, svestrani znanstveni djelatnik sa širokim spektrom kulturnih interesa, Dionizije Švagelj (rođen 15. rujna 1923.).
Vjeran Gavelli
Dvije godine kasnije, 27. studenoga 1987., tragično je, dva dana nakon što je proslavio 60. rođendan, pretrčavajući današnju Vukovarsku u Zagrebu, skončao život Ivo Fici, istaknuta osoba hrvatskog glumišta, rođen u Vinkovcima 25. studenoga 1927. Svoje prve glumačke korake učinio je kao srednjoškolac u školskim priredbama i u, tadašnjem, Gradskom amaterskom kazalištu u Vinkovcima, a 1949. odlazi na Kazališ­nu akademiju u Zagreb, koju diplomira 1954., kada postaje i stalni član Zagrebačkog dram­skog kazališta, kasnije DK Gavella i ostaje mu vjeran do kraja života.Glumio je u brojnim radijskim i televizijskim dramama, na filmu, te odigrao bezbroj uloga u matičnom DK-u Gavella. Posebice se iskazao glumačkim kreacijama Gerontea u “Scapinovim spletkama”, Artrotoga u Plautovom “Hvalisavom vojniku”, Jamesa u O’Neillovom “I ledar dođe”, igrao je naslovnu ulogu u Čehovljevu “Ujaku Vanji”, starca u Čehovljevu “Galebu” i “Drami bez naslova”, Lorcinoj “Krvavoj svadbi i mnogim drugima”. U Teatru &TD igrao je u “Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja” Ive Brešana, “Mirisima, zlatu i tamjenu” Slobodana Novaka, često je nastupao u dramskim predstavama Dubrovačkih ljetnih igara. Ostvario je veliki broj filmskih uloga. Dobitnik je nagrade Grada Zagreba za monodramu “Krik Ivice Ivanca”, a na TV-festivalu na Bledu 1963. nagrađen je glavnom nagradom za ulogu u “Dnevniku malog Perice” Vjekoslava Majera.Na Festivalu glumca, koji se već 26 godina održava u Vinkovcima i gradovima i mjestima Vukovarsko-srijemske županije, 1993. ustanovljena je nagrada za najboljeg mladog glumca koja nosi ime Ive Ficija. Pisao je pjesme, bio je strastveni enigmatičar, bavio se i pedagoškim radom na zagrebačkoj kazališnoj akademiji. Mnogim Vinkovčanima koji su odlučili upisati Akademiju dramskih umjetnosti pomogao je u pripremama za prijamni ispit jer je znao čemu valja posvetiti posebnu pozornost, koje tekstove govoriti i na koji način, znao je što profesori na glumačkoj akademiji cijene kod kandidata koji žele postati glumci i to im je savjetovao. Neki su ispjeli, neki nisu...Često je, uz mnoge glumce, ponajviše one koji su glumački stasali u Vinkovcima i afirmaciju ostvarili u velikim kulturnim središtima, sudjelovao u programu svečanog otvaranja Vinkovačkih jeseni. Jedne je godine došao dva dana prije svečanog otvaranja Jeseni kako bi naučio svoju ulogu pa je dobio čuvara koji će paziti na njega da uredno dođe na generalnu probu večer prije službenog otvaranja. Čuvar je pomno pazio da se ne opusti previše u susretima s brojnim prijateljima na koje bi nailazio jer za Vinkovačke jeseni dolaze Vinkovčani, koji su taj status stekli rođenjem ili djelovanjem, iz cijele Hrvatske pa i svijeta, i tu se susretnu prijatelji i nakon puno godina, a to valja proslaviti.
I oni vole kobasicu
Zahvaljujući pokojnom ujaku koji je godinama bio tehnički direktor u Gavelli, u našu kuću često je dolazio Fici i tada sam ga vidio i onakvog kakvim glumce ne gledamo u kazalištu ili na televiziji. Sjećam se da me kao klinca najviše impresioniralo kada bi Fici ili neki drugi glumci koji su dolazili kod nas, poput Vanje Dracha i Mate Ergovića kojega je tata često vozio u Stare Mikanovce gdje ima rođake i gdje je rođen, vlakom došli iz Zagreba, pili rakiju i jeli suhe kobasice. Ja sam tada, kao desetogodišnji ili dvanaestogodišnji mulac, živio u uvjerenju kako glumci koje gledamo na televiziji ili na filmu nisu ljudi kao mi pa me jako zbunilo kada bih ih gledao “uživo” kako se ponašaju kao svi “normalni” ljudi pa jedu suhu kobasicu i piju rakiju...