Datum objave: 25. listopada, 2019.
Sudeći prema posljednoj sjednici Gradskog vijeća Vukovara, u Vukovaru ima i
previše bahatosti, netolerancije i provokacija, a zabrinjavajuće malo
zdravorazumskog rasuđivanja i pameti. I to s obje strane. Na prošlom Gradskom
vijeću vidjeli smo kako neki nasjedaju na provokacije, što provokatori, a to,
otkada je vijeka i svijeta, i žele jer zato i provociraju.
Statut
Kada je vjećnik iz redova Srba stavio na stol
ispred gradonačelnika Ivana Penave Poslovnik ispisan na ćirilici,
dogradonačelnik Marijan Pavliček, inače predsjednik Hrvatske konzervativne
stranke čije članstvo teško da može napuniti autobus, iz samo njemu znanih
razloga, o kojima možemo tek nagađati, uzeo je tu knjižicu izvikujući riječ
"Provokacija!" i bacio je na pod. Vidno iznerviran, Pavliček skida sa sebe crnu
majicu na kojoj su ispisane brojke o ubijenima u Vukovaru i nudi srpskom
vjećniku, ali mu je uzima gradonačelnik i uz Statut Vukovara na latinici odnosi
je vjećniku iz manjinske zajednice i stavlja ispred njega, no ovaj, za razliku
od predstavnika većinskog naroda, ostaje miran i ne baca to što je dobio na pod.
On to nije shvatio kao provokaciju ili barem se takvim gradio, jer provokatori
nekada znaju prešutjeti provokaciju drugoga kako bi mu dali do znanja da do
njega i njegovih gesta drže koliko i do lanjskog snijega.
Potom
gradonačelnik podiže s poda ćirilični Poslovnik držeći ga visoko i govoreći o
"puzajućoj srpskoj agresiji" i opasnosti od ćirilice i Srba, pa ga opet baca na
pod. Time je, zapravo, pokazao kako se ne zna nositi s protivnicima koji
drugačije misle, govore drugim (ali sličnim) jezikom i pišu drugačijim pismom.
Vukovarske su vlasti trebale jednostavno ponuditi srpskoj zajednici neka o
svom trošku da otisnuti ploče na ćiriličnom pismu i neka ih postavi na
institucijama za koje misli da bi trebale imati dvojezične natpise. Tada bi se
zagovornici ćirilice našli u nezgodnoj situaciji jer teško da bi negdje u
Hrvatskoj našli tiskaru koja bi im tiskala ploče na ćirilici, a vlast bi mogla
mirno reći "Evo, mi vam dajemo to pravo pa ga iskoristite".
Hrvatski Ustav
Znaju i vukovarski Srbi da ni sami ne
znaju čitati ćirilicu, a još manje pisati ćiriličnim pismom, kao i velik dio
Srba u Srbiji gdje se osnivaju razni "stožeri" za obranu ćirilice od zaborava
jer i tamo (kao i kod nas) ima dokonih nacionalista koji misle da nestankom
ćiriličnog pisma nestaje i Srba. Jedan srpski pjevač poželio je štampati plakate
i karte za svoj koncert u Beogradu pa se neugodno iznenadio kada je otkrio da
nijedna štamparija u glavnom gradu Srbije ne štampa na ćirilici već je morao
potegnuti u duboku Srbiju da bi dobio plakate i ulaznice na željenom pismu.
Neće Vukovarci biti ništa manji Hrvati nego što su danas ili nego što su
bili prije 28 godina kada bi državne i gradske institucije dobile dvojezične
natpise. Dapače, prema onoj "u pobjedi se ne uzvisi, u porazu ne ponizi",
Vukovarci bi pokazali kako su veći od onih koji su činili nesreću njihovom
gradu. Ne traže oni ćirilicu da bi se dopisivali na svom pismu, jer to im
zapravo nitko i ne brani, ali oni žele "dvopismene ploče", kako ih nazivaju u
Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara, jer hrvatski (ne srpski!!) Ustav kaže da
na to imaju pravo.
Ovako, Penava i grupa oko njega samo daju povoda za
prigovore kako se u Vukovaru ne poštuju prava drugačijih i manjina i tako,
zapravo, sramote hrvatsku državu za koju su život položili i njihovi prijatelji
i rođaci, ali i pokazuju kako nisu dostojni nasljednici poginulih vukovarskih
branitelja. Pa čak i oni koje Penava naziva herojima vukovarske obrane iako
ponašanjem ne pokazuju odlike vukovarskih heroja koji su platili najvišu cijenu,
za razliku od onih koji danas žive na njihovim lovorikama i nimalo se ne srame.
Nekada pomislim da oni koji se prikazuju nacionalistima zapravo rade na
štetu svoje domovine, možda i nesvjesno jer ne shvaćaju što čine, ili rade
svjesno štetu prema naputcima izvana. Ako je ono prvo, opraštam im na njihovu
neznanju, ali ako je ovo drugo, to ije dobro.