Ovih dana, ne zna se ni danas točno je li 8. ili 9. listopada, obilježavamo 28 godina otkako je u podrumu župnog stana u Tovarniku brutalno ubijen župnik Ivan Burik, jedini svećenik koji je ostao uz svoju pastvu i kada je okupator zaposjeo njegovu župu pokušavajući spasiti što se da spasiti – od crkvenih relikvija do važnih knjiga i dokumenata. Puno toga je spasio, ali nije uspio spasiti i svoj život. Ne znam točno kada sam prvi put čuo za svećenikovo ubojstvo, ali sam siguran da mi je o tome ranije, 90-ih, prvi pričao Antun Ivanković iz Tovarnika, koji već desetljeće-dva marljivo prikuplja informacije o zločinima u Tovarniku i imenuje počinitelje, ali to, čini se, ne zanima hrvatsko pravosuđe. Štoviše, on biva optužen od onih za koje je otkrio da imaju veze sa zločinima na istoku Slavonije. Ivanković je otkrio i ime i prezime čovjeka koji je, prema njegovim istraživanjima, ubio svećenika Burika.Tovarničkog župnika Ivana Burika ubili su jugosrpski agresori u njegovom župnom stanu u Tovarniku 1991. nakon što su Tovarnik okupirali tzv. JNA i srpske paravojne postrojbe, više puta mi je pričao Ivanković. Istraživanjem i razgovorom sa svjedocima utvrđeno je kako je velečasnog Burika ubio Kosta Gvozdenov iz Valjeva, pripadnik četničke postrojbe “Dušan Silni”. On se hvalio ubojstvom svećenika pa kada su ga nedugo nakon zločina u podrumu župnog stana upitali u susjednom selu Lovasu kakvu to neobičnu kapu ima na glavi, a imao je svećenički biret, “ponosno” je odgovorio kako ju je uzeo “od ubijenog popa kojem više neće trebati”. Na upit pomalo zatečene skupine srpskih vojnika i civila da nije valjda ubio “našeg pravoslavnog popa”, valjevski dobrovoljac ih je umirio: “Ma ne, bio je to ustaški pop u Tovarniku.” Ivanković priča kako je istraživanjem otkrio kontroverzno liječničko izvješće mrtvozornice od 12. listopada 1991. o uzroku Burikove smrti, prema kojemu on nije ustrijeljen, nego je poginuo od eksplozije. Za mnoge je ubijene i poginule zapisano da su umrli zbog ozljeda izazvanih eksplozivnom napravom jer je to bilo jednostavnije nego da su ubijeni metkom jer bi se tada morala provesti istraga, a to ne bi bilo dobro za tadašnju okupatorsku vlast u Tovarniku i na istoku Slavonije.Pavo Mijoković, jedan od Hrvata koji su ostali za okupacije u Tovarniku, svjedoči da su mještani našli velečasnog Burika mrtvoga na dvosjedu u podrumu. “Otkopčao sam mu vestu”, posvjedočio je Mijoković, koji je od strane okupatorske vlasti (na čijem je čelu, uzgred rečeno, bio Srbin iz Tovarnika kojemu je sud u Vukovaru sudio, ali spletom čudnih i teško shvatljivih okolnosti izbjegao je presudu iako je ostavio novčani polog kao jamstvo da će iz Šida, gdje je pobjegao krajem 90-ih, redovito dolaziti na rasprave) određen sa skupinom zatočenih Hrvata, za “sanaciju terena”, “i vidio rane od metaka na njegovim prsima”.- Jednog dana nam je čuvar rekao da idemo u župni stan odnijeti župnika Burika koji je umro od infarkta. Međutim, kad smo došli i obišli sve prostorije župnog stana, nismo ga našli. Potom smo nas nekoliko otišli u podrum. Tu je svećenik ležao mrtav na leđima, a na prsima mu se vidjela prostrijelna rana od oko 5 centimetara širine. Osjetilo se da je ubijen još prije nekoliko dana. Velečasnog smo stavili u sivu najlonsku vreću, odnijeli ga na traktorskoj prikolici na groblje i tamo ga položili pokraj ostalih ubijenih mještana. Pokopali smo ga u drugom redu bagerom iskopanog rova, drugoga otraga - priča Tovarničanin i dodaje kako se velečasni Burik za pokapanja pronađenih ubijenih Tovarničana trudio utvrditi identitet svih poginulih i umrlih koje su pokapali, ali za mnoge nije uspio jer su bili neprepoznaljivi.Antun Ivanković Ćiro više mi je puta pričao o zločinima u Tovarniku nakon što je Matoševo rodno mjesto okupirano i saznanjima do kojih je došla njegova Udruga “Dr. Ante Starčević”, nabrajao mi je imena srpskih oficira i dobrovljaca iz Srbije odgovornih za zločine, ali kao i za mnoge druge zločine širom Slavonije, nitko od njih nije odgovarao, pa ni onaj Kosta Gvozdenov iz Valjeva.