Upravo je prošlo 16 godina od večeri, bio je ponedjeljak, kada je u samostanu i župi Bezgrešnog Srca Marijina u četvrti Vinkovačko Novo Selo, mučki ubijen fra Vjekoslav Mičuda, franjevac konventualac, tada 33-godišnjak. Nakon što je zatražio novac i uzeo što je našao, ubojica je na glavu fra Vjekoslava stavio složenu plahtu i ispalio hitac misleći da će, kao u filmovima, zatomiti pucanj, ali čuo ga je policajac koji u blizini stanuje i malo prije se vratio s mise pa se vratio u crkvu sluteći da se dogodilo nešto strašno. Ovo je ubojstvo zaista potreslo Vinkovce jer, iako je u tim godinama u vinkovačkom kraju bilo dosta ubojstava, poneka i monstruoznija od ovoga, ovo je zaprepastilo Slavonce jer se ne pamti kada je ubijen svećenik, i to još u crkvi.U samostanu zajedno s fra Vjekoslavom, koji je bio župni vikar, nalazili su se kobnog dana gvardijan i župnik fra Stanko Mijić te fra Igor Horvat, župni vikar. Kako je pokazala policijska istraga, napadač se bio sakrio u sobu za goste u prizemlju samostana, a nakon što su se vjernici iz crkve razišli, pozvonio je u hodniku, pred zaključanim vratima koja vode u samostan. Vrata je otišao otvoriti fra Igor i, misleći da netko zvoni pred vanjskim ulaznim vratima, otvorio je vrata samostana koja vode u hodnik. U tom trenutku maskirani napadač je zaskočio svećenika i, uperivši pištolj u njega, prisilio ga da ide pred njim na samostanski kat. Razbojnik je u zid ispalio hitac upozorenja, a čuvši buku na hodniku, župnik fra Stanko i pokojni fra Vjekoslav izašli su da vide što se događa i tako se našli pred napadačem. On ih je svu trojicu vodio od sobe do sobe i uzimao novac koji su imali uza se ili po sobama. Potom ih je svu trojicu uveo u sobu fra Vjekoslava. Ondje je napadač od njih tražio još novca. Fratri su ga uvjeravali kako nemaju više novca, no napadač je počeo na njih vikati i vrijeđati ih, prijeteći da će ih ionako sve umlatiti ili pobiti. Odjednom je prebacio plahtu preko nesretnog Vjekoslava te mu iz pištolja ispalio hitac u glavu. Fra Vjekoslav je na mjestu ostao mrtav. U tom trenutku fra Stanko i fra Igor bacili su se na napadača. U hrvanju napadač je ispalio još jedan hitac koji je završio u podu. Buku u sobi čula je redovnica koja se nalazila u sestarskom dijelu samostana te je odmah pozvala policajca, susjeda, a ubrzo je pozvana i policija. Fratri su držali svladanoga napadača sve do dolaska policije, i zadali mu pritom lakše ozljede.Sjećam se dobro te večeri jer smo kolega fotić i ja odmah otišli tamo i nekoliko sati uz crkvenu ogradu promatrali što se događa i prikupljali izjave sve dok crni kombi nije odvezao svećenikovo tijelo. Sljedećih dana ubojstvo svećenika bila je glavna tema razgovora i uskoro smo doznali ime i prezime ubojice, kakva je osoba, što je radio...Zatekli smo se i pred policijom kada su ubojicu, tada 41-godišnjaka, privodili na ispitivanje i vidjeli jednog omanjeg tipa sa zavojem na glavi što je posljedica zadržavanja do dolaska policije, posebice fra Stanka, koji je doslovce ležao na ubojici, jer bio je jako krupan čovjek, u što sam se uvjerio na suđenju koje smo pratili i izvještavali jer je javnost bila, s pravom, zainteresirana. Fra Stanko je svjedočio na postupku i kada sam ga vidio, bilo mi je potpuno jasno kako je uspio tijelom zadržati ubojicu i predati ga u ruke policije. Prvog dana suđenja ubojica je simulirao kako mu nije dobro i u jednom je trenutku pao na pod i glumio epileptički ili kakav god napad, ali je liječnik vještak, nakon što ga je pogledao, samo odmahuo rukom. Mnogi su listovi prenosili našu priču, posebice izvrsne fotografije na kojima se ubojica previja na podu. Na suđenju smo doznali da je bio žbir hrvatske vojne sigurnosne službe, kako je sam ubojica sebe opisivao, ali je svjedok iz HV-a to opovrgavao ipak priznajući da im je dao nekoliko korisnih informacija. Bio je dragovoljac od ljeta 1991., čak je dogurao i do nekog manjeg čina i bio djelatni časnik sve do umirovljenja par mjeseci prije ubojstva. Zbog okrutnog ubojstva i pljačke osuđen je na 28 godina zatvora, a sudac je u obrazloženju presude rekao kako su “otegotne okolnosti sadržane u načinu ubojstva, mjestu i osobi koja je ubijena”.U novinarskoj karijeri pisao sam o mnogo, možda i premnogo, ubojstava, ali ovo mi se najviše urezalo u sjećanje.