Kolumne
S vinkovačkog kibicfenstera Piše: Miroslav Flego
Našem banu dajemo do znanja kako nije zaboravljen
Datum objave: 8. ožujka, 2019.

Kada čitatelji Glasa budu čitali ove retke, ako ih budu uopće zanimali, u Vinkovcima su već predstavnici Grada Vinkovaca, Županije vukovarsko-srijemske, Vinkovačkih šokačkih rodova i Povijesnog športskog društva Hrvatski sokol predvođeni sokolskom gardom položili vijenac pred kapelom Marije Magdalene na Gradskom groblju, zapalili svijeće i potom se u kapeli, na banovu grobu, poklonili njegovoj veličini i položili cvijet - time su našem banu, kako bi rekao najbolji poznavatelj bana Josipa Šokčevića, mr. sc. Zlatko Virc, simbolično dali do znanja da nije zaboravljen i da cijenimo njegov doprinos napretku Hrvatske. Dakle, jučer, 7. ožujka obilježili smo i proslavili banov 208. rođendan. Mi u Vinkovcima zaista se ponosimo banom Josipom Šokčevićem jer on je ne samo prvi i jedini čovjek rođen u Vinkovcima koji je dobio bansku čast već je ostao zapisan u povijesti po svom velikom doprinosu Hrvatskoj u mnogim segmentima, od gospodarstva, obrazovanja do kulture i jezika. Njegovo je značenje za Hrvatsku neprocjenjivo i ni za jednog bana, prije i poslije njega, tvrdi mr. sc. Virc, nije bilo toliko kvalitetnih promjena koje su utjecale na društveni, kulturni i gospodarski razvoj Hrvatske i njegova kraja, i on je neosporno najistaknutija osoba u dugoj vinkovačkoj povijesti.



Vraćena Vojvodina

Na njegov je zahtjev Hrvatskoj vraćen teritorij Vojvodine, zahvaljujući njemu održana je Prva dalmatinsko-hrvatska-slavonska izložba koja je imala veoma značajnu ulogu u razvoju i procvatu gospodarstva, otvaranju bankarskih institucija, forsiranju razvoja riječnoga brodarstva. Ban je poticao i razvoj šumarstva i svilarstva. To je vrijeme početaka zadružnog gospodarstva, šumarska struka dobila je na zamahu i primjeni. Pomogao je osnivanje Ratarsko-šumarske škole u Križevcima koja je imala važnu ulogu u razvoju poljoprivrede. Za njegova banovanja donesena je odluka o osnivanju JAZU, izglasan je Kazališni zakon značajan za financiranje hrvatske kazališne kuće, osnovan je Stol sedmorice. Doneseni su prijedlozi za osnivanje zagrebačkog Sveučilišta, Medicinskog fakulteta. Hrvatski je sabor 1861. proglasio "hrvatski jezik za svakoliki obseg Trojedne kraljevine zajedno i isključivo službeni jezik svih strukah javnoga života", dakle službenim jezikom u javnom životu, a kada je Beč prihvatio savez s Mađarima i sklopio s njima nagodbu te je sve krenulo u suprotnom smjeru od Šokčevićevih uvjerenja, zatražio je 1867. razrješenje s banske časti i kao časnik je umirovljen sljedeće godine. Da nije bilo Šokčevića, ne bi bilo ni spomenika banu Jelačića u Zagrebu. Zato mi Vinkovčani kada dođemo na središnji zagrebački trg, možemo s pravom reći banu Jelačiću: "Da nije našeg bana Šokčevića, ne bi bilo ovog tvog spomenika."

U vojsku s 11

U rodnom je gradu završio četiri razreda osnovne škole i prvi razred Gimnazije, a u listopadu 1822. kao 11-godišnjak uputio se diližansom preko Nuštra, Vukovara i Osijeka u Bečko Novo Mjesto, gdje je primljen na Vojnu akademiju, koju je završio 1830. i tada počinje njegova vojna karijera, koja će biti okrunjena banskom čašću koju je obnašao od 1861. do 1868. i pripadao onoj hrvatskoj političkoj opciji koja je smatrala da se u ostvarenju hrvatskih prava treba oslanjati na Austriju, a ne Mađarsku.
Vinkovčani i Vinkovci dostojno su se odužili svom velikom sugrađaninu pa su središnji trg prozvali Trgom bana Josipa Šokčevića. Trg je okružen sve povijesnim građevinama, pa i središnjom gradskom crkvom, i često je mijenjao ime. Zvao se Glavni trg, pa Trg Franje Josipa, Trg slobode, Trg nezavisnosti, Trg Republike i danas prema banu rođenom u Vinkovcima. U središtu je Trga park nastao još krajem 18. stoljeća koji je dorađivan pa s vremenom dobiva obilježja francuskoga baroknog perivoja, a danas, nakon 40 godina, doživljava obnovu.
U svibnju 2002. s groblja u Beču u Vinkovce su preneseni posmrtni ostaci bana Šokčevića i položeni uz majku Elizabetu u kapelici sv. Marije Magdalene koju je 1845. dala izgraditi, a u rujnu prošle godine svečano je otkriven kip na trgu koji nosi njegovo ime. U Vinkovcima je objavljena i bogata monografija o njegovu burnom životu i banovanju, i to na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku.