Datum objave: 25. siječnja, 2019.
I mene koji pratim na desetke srpskih portala, od onih proeuropskih i
neovisnih preko režimskih i desničarsko-nacionalističkih do onih opskurnih koji
zaslužuju epitet novinarskog smeća, kakvog, na sreću, nema u hrvatskom
novinarstvu kakvim god ga smatrali, ponekad može iznenaditi kako nisko može
pasti novinarstvo i neki ljudi koji bi svojim životnim pozivom trebali biti uzor
ili barem korektiv. Evo, i ova kobasica-rečenica od 58 riječi svjedoči o
uzbuđenju koje me obuzelo zbog onoga što ću u sljedećih gotovo četiri tisuća
slovnih znakova podijeliti sa svima koji ih žele pročitati.
Primjeri “torture”
Na opskurnom beogradskom portalu
Espreso novinar znakovita prezimena, Darko Zlojutro objavio je intervju s
protojerejom, privremenim parohom iz Bobote, sela s većinskim srpskim pukom
nedaleko od Vukovara, Goranom Goranovićem, koji se ne srami pohvaliti kako je na
proteklom Svjetskom nogometnom prvenstvu navijao za sve samo ne za nogometaše
Hrvatske, države u kojoj je rođen, u kojoj radi i živi, u kojoj mu je rođeno
sedmero djece i u kojoj su Srbi, kako kaže, građani destog reda. “I za mene je
ovo tragedija što su stigli dokle su stigli”, kaže o uspjehu naših nogometaša.
Tako govori pravoslavni pop koji bi trebao duhovno djelovati na svoje vjernike i
upućivati na potrebu dobrosusjedskih odnosa, uvažavanje i toleranciju, a svojim
huškačkim izjavama radi suprotno ne samo zdravom razumu već i vjerskom, pa onda
valjda i pravoslavnom, učenju.Žali se bobotski pop kako su mu tražili u Osijeku
da plati vrtić za dijete s posebnim potrebama 1400 kuna “a svi drugi plaćaju 400
kuna” s objašnjenjem “kako ovo selo u kojemu živim ne spada u Osiječko-banatsku
(!!?) županiju” i dodaje kako nije “ravnopravan sa drugim ljudima”. Prota Goran
navodi još neke primjere torture nad Srbima samo zato što su Srbi pa je, kaže,
imao problem u vinkovačkom rodilištu, gdje mu je svijet ugledalo petero djece,
kada je dao sinu ime Gavrilo, a “kada je žena rađala sina Zorana, ginekolog ju
je na porođaju pitao da li će sinu dati ime Benedikt i slično”. Dalje se
bobotski pop žali novinaru Zlojutru da su Srbi u Hrvatskoj nesigurni, a to
“znači da sada može policija da uđe, da me uhapsi i da nitko ništa ne kaže, pa
ni naša matica Srbija”. Navodi prota i nekoliko primjera neviđene torture nad
njim poput one kada je sinu zabranio da recitira dio pjesme u kojoj se spominje
Josip Broz Tito (!!??) pa su i sina i njega, kaže, tretirali kao kriminalce - “i
tako su me ispitivali sve dok im ja nisam rekao: Ajde sad izađite napolje”, a
pohvalio se da je još jednom izbacio iz kuće hrvatske policajce koji, eto,
progone Srbe “samo zato što su Srbi”.
Može i drukčije
Kako bi što više ocrnio Hrvatsku, pop iz
Bobote izriče besmislice u koje može povjerovati, možda, samo netko sa šajkačom
natučenom na oči iz nekog zaseoka u šumadijskom ataru. Tako navodi kako ima
dojam da “Hrvatska želi uhititi sve ljude koji su uopće sudjelovali u ratu ili
kako to oni zovu u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske”, a neke izjave su
više u domeni institucija gdje se košulje vežu s rukama na leđima i gdje je
dopušteno pušenje.“Znači da nijedan čovjek - Srbin koji je u ratu držao pušku
nije više siguran. Imate primjer da je nekoliko Srba zbog toga osuđeno na sto
godina zatvora i nikada neće izaći, a sam način na koji su ti ljudi osuđeni je
strašan. Te ljude nitko više ni iz Srbije, niti iz Hrvatske i ne spominje”, vapi
do neba protojerej bobotski Goran Goranović i pohvali se kako je on jedini Srbin
iz Hrvatske i jedini pop koji će svog sina poslati na dragovoljno služenje
vojske u Srbiju.Čitajući mudrovanja popa iz Bobote, sjetih se vinkovačkog
protojereja Predraga Azapa, s kojim s poznajem otkada je u službi u Vinkovcima
i, mogu reći, imamo uzajamno prjateljski i uvažavajući odnos. Teško prihvaćam da
pop Goran i naš prota Predrag dolaze iz istog crkvenog nauka. Drago mi je
vidjeti kako se prota trudi reintegrirati u život Vinkovaca, za Vinkovačke
jeseni i druge svečanosti, uvijek je tu negdje uz tamburaše s običnim svijetom i
nikada nisam od njega čuo bilo što loše o Hrvatskoj osim što se nikada nismo
složili da je prva granata pala na njegovu crkvu bila ispaljena iz Mirkovaca i
nanijela velika oštećenja, a lokalna je vlast ostatke porušila i ostavila prazan
prostor dok nije uz pomoć hrvatske države podignuta nova.