Datum objave: 18. siječnja, 2019.
Malo-malo se upitam što se to događa s Vukovarom i zaslužuju li Vukovar i Vukovarci sve ovo što se oko njih događa nakon svega što su propatili 90-ih. U Vukovaru, čini se, ne može se ništa dogoditi a da ne preraste u aferu, pa se s pravom pitam tko to upravlja Vukovarom i vole li ti ljudi uopće grad u kojemu žive, za koji su se borili i izborili, žele li boljitak tom gradu heroju s prelijepom baroknom jezgrom i mnoštvom povijesnih spomenika, u čijoj su blizini, otkrio je to arheolog Aleksandar Durman, na nedalekom Vučedolu začetci europskih civilizacija? Pitam se i kao da nalazim odgovor, ali se sve nadam da nisam u pravu, da sam u zabludi i da s Vukovarom nije onako kako ja to vidim s vinkovačkog kibicfenstera.Neki dan je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava pročitao, doslovce pročitao, novinarima litaniju kako je Vukovar “epicentar kontinuirane velikosrpske puzajuće agresije” i to obrazložio optužujući za sve Milorada Pupovca i njegovu stranku, za koju je još ranije, također izazvan neprimjerenom izjavom svojeg zamjenika iz redova srpske nacionalne manjine, zatražio zabranu!? Slušajući ga, možda više gledajući ga kako kao školarac čita nekakav tekst strahujući da će nešto pogriješiti, mislio sam tko mu je to napisao i došao do odgovora, ili barem sumnje, ali nemam dokaza pa neću spomenuti ime možebitnog pisca. Prepoznao sam ga po retorici, žestini i netoleranciji, osobinama svojstvenima frustriranim osobama koje sebe vide puno važnijima nego što jesu u stvarnosti.
Heroji i “heroji”
Prije je u Vukovaru postojao nekakav stožer koji si je dao u zadatak “obraniti hrvatski Vukovar”, koji je, valjda, prema njima, srpski Vukovar, a to su činili tako što su lupali državnu imovinu u obliku dvojezičnih ploča i organizirajući dvije ili tri kolone na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, dovodeći pijetet prema vukovarskim žrtvama do potpunog obezvrjeđivanja i ismijavanja onih koji su poginuli za svoj grad, za razliku od nekih od njih koji su se iz srpskih logora vratili deblji nego što su u njih ušli. Neki od njih, koji se vole predstavljati velikim junacima, javno umanjuju važnost nekih od ubijenih legendi Vukovara jer svojim unucima ne mogu razložno objasniti kako su neki vukovarski branitelji ubijeni, a neki se vratili živi iz srpskog zatočeništva...Vukovarski branitelji ne mogu se dogovoriti ni oko takvih banalnih, rekli bismo samorazumljivih, tema poput dana koji će se slaviti kao Dan vukovarskih branitelja. U ovom nevelikom gradu tridesetak je braniteljskih i stradalničkih udruga, koje jedna o drugoj nemaju visoko mišljenje, što je, zapravo, i razlog zašto su osnovane uz već postojeće. Prije sedam godina u Vukovaru je u organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, koju vodi vukovarski branitelj Mitnice Zdravko Komšić, 24. kolovoza prvi put obilježen kao Dan vukovarskih branitelja. Taj datum su odabrali, pojasnio je Zdravko Komšić, jer je tog dana počela otvorena agresija na Vukovar, stalni minobacački, topnički, avionski i pješački napadi sa svih strana – s kopna, Dunava i iz zraka. Ujedno je to dan kada je 1991. Luka Andrijanić srušio dva zrakoplova JNA i to je i dan kada se JNA otvoreno svrstala na stranu pobunjenih Srba.
Politička vještina
Ta se mala tradicija održala sve do prije tri godine, kada je pod očitim patronatom već spomenutog stožera osnovana Koordinacija udruga iz Domovinskog rata grada Vukovara (valjda ste zamijetili tu bitnu razliku, nema riječi “proisteklih”!!) koja određuje 10. ožujka za Dan hrvatskih branitelja Vukovara (valjda opet uočavate drastičnu razliku u nazivu da ne bi netko neuk pomislio kako je riječ, možda, o srpskim braniteljima). Tog dana 1991. u Bogdanovcima je, objašnjavaju autori, održana smotra nenaoružanih postrojbi tadašnje općine Vukovar. Tako vukovarski branitelji od prije tri godine godine dva puta proslavljaju svoj dan, a možda će još koji ako se osnuje kakva nova koordinacija pa se sjeti da je neki drugi dan značajniji za vukovarske branitelje.Eto, u takvoj se atmosferi živi i razmišlja u Vukovaru, ali teško je prihvatiti izgovor i opravdanje gradonačelnika Penave kako je nevješt u politici jer nije obvezno biti gradonačelnik.