Božemeprosti, nekako do prije par dana dok su bile gotovo ljetne temperature pa smo na Sve svete na groblje odlazili u košuljama kratkih rukava ili bi preko ramena prebacili vestu ako zahladi, a to se nije dogodilo, dakle dok je bio neuobičajeno toplo, nisam ni razmišljao o svinjokolji. U mom je razmišljanju svinjokolja kada je hladno, jutarnja magla, još je mrak, led u baricama puca pod čizmama, dimi se ispod kotluše gdje se grije voda za šurenje...Nekada davno, kada sam bio klinac, noć pred svinjokolju od uzbuđenja nisam mogao spavati do pred jutro, kada bih utonuo u san, ali bi me netko probudio s: “’Ajde, 6 sati je, jel’ si htio biti od početka, ‘ajde ustaj!“ Uzbuđenje slično onome kada se ranom zorom kreće na more. Ni tada, kao ni za svinjokolju, nije mi bilo teško ustati se i ostaviti topli krevet. Dok sam bio mali, nisam morao ništa raditi, tek bi mi netko rekao da donesem drva i ubacim pod kotlušu ili bi prenosio kakvu poruku od ekipa izvana onima u kuhinji poput “jel’ su crijeva gotova”, “’ajde žene, hoće te krofne”, “majstori su žedni” i slično, a sve začinjeno smijehom. Uglavnom sam smetao i tata bi rekao neka odem u kuhinju zafrkavajući se kako će oni znati trančirati meso i bez moje pomoći. Koliko se sjećam, rakija se pila od rana jutra, prije nego je krenuo posao, još u kuhinji dok je šlahter (to je glavni majstor na svinjokolji) raspoređivao tko će koji dio bravca držati dok mu on bude zabio tanak, ali oštar nož u grlo, jer to je bilo vrijeme kada Europska unija nije propisivala humano ubijanje životinja, pištoljem za omamljivanje. To s rakijom mi tada nije bilo jasno, ali poslije je, itekako.Osim kada sam bio sasvim mali, na svinjokoljama nisam volio gledati sam čin klanja i po tome sam sličan ocu jer on bi, gledao sam ga krajičkom oka, uvijek držao zadnji dio svinje i gledao bi ozbiljna lica u stranu... Šlahter bi nožem napravio uzak rez na vratu iz kojeg bi liptala krv i sve to vrijeme svinja je grozno kričala pa ju je trebalo čvrsto držati. Taj dio mi je uvijek trajao dugo, predugo.Jednom sam bio kod bake na svinjokolji i sve se odigravalo na otvorenom ganjku pa sam sve mogao vidjeti kroz prozor iz tople kuhinje i spriječio sam drsku krađu. Naime, vidio sam kako šlahter odsijeca lijep komad mesa i stavlja ga u svoju torbu pa sam baku pitao zašto on to radi. Kada je šlahter, inače susjed i prijatelj kuće, ali poznat kao veliki škrtac, nešto drugo radio u dvorištu i nije bio na ganjku, baka je iz torbe izvadila meso. Tu smo zgodu godinama prepričavali na obiteljskim okupljanjima i sjetili se susjeda koji odavno nije živ.Nisam već dugo bio na svinjokolji, ali mene uvijek zapadne posao rezanja čvaraka jer to je posao koji se daje manje vještima, a pokazao sam se dobrim i pri nadijevanju kobasica, kulena i kulenove seke jer sam imao osjećaj kojom jačinom treba okretati ručicu “topa” na čiju “dudu” šlahter stavi početak crijeva koje se polako puni mljevenim mesom, začinjenim prema posebnim receptima koje valja miješati rukama “dok se dvaput ne preznojiš”. Taj dio ove slavonske svetkovine mi je najljepši, naravno uz kušanje navečer onoga što je napravljeno i prepričavanje šaljivih dogodovština na ovoj i drugim svinjokoljama, kada, recimo, svinja pobjegne majstorima.Volio sam probati meso iz obarina od kojih će se praviti švargl i krvavica dok se hladi na dugačkom drvenom stolu pa uzimaš komadić od obrazine ili kakvu žlijezdu i umačeš u sol na rubu stola.Krajem 90-ih prijatelj me pozvao na svinjokolju u Slakovce, prvu nakon povratka iz progonstva. Ostala mi je u lijepom sjećanju ne samo zbog radosti ljudi koji su se vratili u svoje opljačkane domove i zbog dobre teme i priče koju sam napisao već i zbog jednog specijaliteta koji sam tada prvi put vidio. Uzmeš komad mesa, obložiš ga biberom i baciš u žar ispod kotluše, a nakon 20-ak minuta nožem ostružeš biber i ostatke žari.Jesam za zaštitu životinja, ali mi na živce idu oni što govore i priređuju performanse protiv ubijanja životinja jer ja ne znam ni jednu svinju čija je životna želja umrijeti od starosti, a ne ostati u drugom životu u obliku kulena, čvaraka, šunke, kobasice ili slanine prošarane mesom.