Kolumne
S vinkovačkog kibicfenstera Piše: Miroslav Flego
Znao sam da nas ne vole, ali baš toliko...
Datum objave: 14. srpnja, 2018.

Dobro, ajde, nisam naivac, znao sam da kod istočnih susjeda nismo baš omiljeni, ali tolike izljeve mržnje, tolike količine laži i uvreda nisam ni u snu očekivao misleći kako, kada budu otjerani kući, neće mariti za Svjetsko nogometno prvenstvo i neće biti previše glasni, bar kada je riječ o nogometu, i to onom svjetskom, u čiju se završnicu nisu uspjeli plasirati. Dakako, mislim na naše susjede Srbe koji su pokazali kako frustracije izgubljenih bitaka mogu pomračiti um čak i u onim društvenim sferama u kojima, kao što je nogomet i općenito sport, ne bi smjelo biti politike, pogotovo ne politikanstva kao nižerazredne vrste političkog govora.


Dvije Srbije

Iz ove, vinkovačke perspektive, baš me zanima bi li naši istočni susjedi toliko blata bacili na nas da je kojim slučajem i Srbija prošla grupu i četvrtfinale i plasirala se u polufinale. Možda tada ne bi na naslovnicama svojih tabloida, koji inače pripadaju u najnižu vrstu balkanskog novinarstva i u pravilu su desne, antieuropske, proruske, nacionalističke i političke orijentacije, ispisivali one sulude naslove poput "Odvratne ustaše: Pobjedu nad Rusijom proslavili fašističkim pozdavom Slava Ukrajini". Koliko zloće treba biti u glavi novinara koji ispisuje ovakve riječi i urednika koji ovim riječima oprema "tekst" i pušta ga u tisak? Naposljetku, kakvi su to čitatelji koji gutaju ovakve bolesne naslove!? Da, vjerojatno ste u pravu ako ste rekli da su na istoj valnoj dužini s novinarom i urednikom...
Ona neuljuđena Srbija, ona koja i danas govori kako su Srbi žrtve u ratovima 90-ih, kako su oni "samo branili svoja vjekovna ognjišta" od "raspomamljenih ustaša", kako Srbi nisu činili zločine, ali se cijeli svijet urotio protiv njih "samo zato što smo Srbi", e takva Srbija, koja ima potporu aktualne vlasti, jer su svi u njoj bili umočeni u ratna razaranja i osvajanja bez obzira na današnja europski skrojena odijela, ne blati samo Hrvate kao dežurne objekte pljuvanja, nego i Srbe koji nisu zatucani kao oni. U Srbiji je tenisač Novak Đoković sportska ikona po kojoj se nazivaju i zrakoplovi, ali ova spomenuta, neuljuđena Srbija, stavila ga je na tapet jer je javno rekao kako će navijati za Hrvatsku i da bi volio kada bi Hrvatska osvojila Svjetsko nogometno prvenstvo. Novakova je majka rođena Vinkovčanka, u Vinkovcima ima i rodbine, pa otud i ljubav velikog tenisača prema Hrvatskoj, ali to ne ide na ruku onima za koje "Hrvati genetski mrze Srbe".
Žal za Rusijom

Prema nacionalističkim tabloidima, srpski novinar Milojko Pantić, uz oporbenog političara Čedomira Jovanovića, srpski je izdajica jer je prije utakmice Hrvatska - Rusija izjavio kako će "građanska Srbija navijati za Hrvate, dok će onaj klerofašistički dio bodriti Ruse", pa dijagnosticira kako se "samo šaka kretena zajedno s Milojkom Pantićem i Čedom Jovanovićem raduje pobjedi Hrvata!".
"Cijela dobronamjerna Srbija tuguje s Rusijom zbog poraza, ali ne i neki uvjereni ljubitelji crnokošuljaša koji se raduju pobjedi tima koji će ovaj uspjeh gotovo sigurno proslaviti uz pjesme koje veličaju pogrom i pokolj srpskog naroda", piše jedan desničarski tabloid. Uljuđeni srpski mediji prenijeli su da je ulazak Hrvatske u finale veliko iznenađenje, ali im se i dive na srčanosti, dok desničarski nastavljaju u istom tonu.
I tu mi na pamet pada kontroverzni ministar obrane Aleksandar Vulin, koji je našem ministru Damiru Krstičeviću odbrusio kako je velika razlika među njima, jer on je, naime (Vulin), - antifašist.
Gledajte, gospodine Vulin, general Krstičević je školovani vojni časnik, za razliku od vas, završio je vojne škole u Americi, vodio hrvatske postrojbe kroz oslobodilački rat, zna što je rov, pucnjava i mine, razlikuje tenk od transportera, za razliku od vas. On je antifašist, jer borio se 90-ih protiv velikosrpskog fašizma, za razliku od vas... No, razumijemo mi vas, gospodine Vulin, jer nisu lake vaše frustracije što vodite vojsku koja je svugdje gdje je ratovala pobijeđena i osramoćena, i što nema ama baš ni jedne bitke kojom se može ponositi...