Znao sam da nas ne vole, ali baš toliko...
Datum objave: 14. srpnja, 2018.
Dobro, ajde, nisam naivac, znao sam da kod istočnih susjeda nismo baš
omiljeni, ali tolike izljeve mržnje, tolike količine laži i uvreda nisam ni u
snu očekivao misleći kako, kada budu otjerani kući, neće mariti za Svjetsko
nogometno prvenstvo i neće biti previše glasni, bar kada je riječ o nogometu, i
to onom svjetskom, u čiju se završnicu nisu uspjeli plasirati. Dakako, mislim na
naše susjede Srbe koji su pokazali kako frustracije izgubljenih bitaka mogu
pomračiti um čak i u onim društvenim sferama u kojima, kao što je nogomet i
općenito sport, ne bi smjelo biti politike, pogotovo ne politikanstva kao
nižerazredne vrste političkog govora.
Dvije Srbije
Iz ove, vinkovačke perspektive, baš me
zanima bi li naši istočni susjedi toliko blata bacili na nas da je kojim
slučajem i Srbija prošla grupu i četvrtfinale i plasirala se u polufinale. Možda
tada ne bi na naslovnicama svojih tabloida, koji inače pripadaju u najnižu vrstu
balkanskog novinarstva i u pravilu su desne, antieuropske, proruske,
nacionalističke i političke orijentacije, ispisivali one sulude naslove poput
"Odvratne ustaše: Pobjedu nad Rusijom proslavili fašističkim pozdavom Slava
Ukrajini". Koliko zloće treba biti u glavi novinara koji ispisuje ovakve riječi
i urednika koji ovim riječima oprema "tekst" i pušta ga u tisak? Naposljetku,
kakvi su to čitatelji koji gutaju ovakve bolesne naslove!? Da, vjerojatno ste u
pravu ako ste rekli da su na istoj valnoj dužini s novinarom i urednikom...
Ona neuljuđena Srbija, ona koja i danas govori kako su Srbi žrtve u ratovima
90-ih, kako su oni "samo branili svoja vjekovna ognjišta" od "raspomamljenih
ustaša", kako Srbi nisu činili zločine, ali se cijeli svijet urotio protiv njih
"samo zato što smo Srbi", e takva Srbija, koja ima potporu aktualne vlasti, jer
su svi u njoj bili umočeni u ratna razaranja i osvajanja bez obzira na današnja
europski skrojena odijela, ne blati samo Hrvate kao dežurne objekte pljuvanja,
nego i Srbe koji nisu zatucani kao oni. U Srbiji je tenisač Novak Đoković
sportska ikona po kojoj se nazivaju i zrakoplovi, ali ova spomenuta, neuljuđena
Srbija, stavila ga je na tapet jer je javno rekao kako će navijati za Hrvatsku i
da bi volio kada bi Hrvatska osvojila Svjetsko nogometno prvenstvo. Novakova je
majka rođena Vinkovčanka, u Vinkovcima ima i rodbine, pa otud i ljubav velikog
tenisača prema Hrvatskoj, ali to ne ide na ruku onima za koje "Hrvati genetski
mrze Srbe".
Žal za Rusijom
Prema nacionalističkim tabloidima,
srpski novinar Milojko Pantić, uz oporbenog političara Čedomira Jovanovića,
srpski je izdajica jer je prije utakmice Hrvatska - Rusija izjavio kako će
"građanska Srbija navijati za Hrvate, dok će onaj klerofašistički dio bodriti
Ruse", pa dijagnosticira kako se "samo šaka kretena zajedno s Milojkom Pantićem
i Čedom Jovanovićem raduje pobjedi Hrvata!".
"Cijela dobronamjerna Srbija
tuguje s Rusijom zbog poraza, ali ne i neki uvjereni ljubitelji crnokošuljaša
koji se raduju pobjedi tima koji će ovaj uspjeh gotovo sigurno proslaviti uz
pjesme koje veličaju pogrom i pokolj srpskog naroda", piše jedan desničarski
tabloid. Uljuđeni srpski mediji prenijeli su da je ulazak Hrvatske u finale
veliko iznenađenje, ali im se i dive na srčanosti, dok desničarski nastavljaju u
istom tonu.
I tu mi na pamet pada kontroverzni ministar obrane Aleksandar
Vulin, koji je našem ministru Damiru Krstičeviću odbrusio kako je velika razlika
među njima, jer on je, naime (Vulin), - antifašist.
Gledajte, gospodine
Vulin, general Krstičević je školovani vojni časnik, za razliku od vas, završio
je vojne škole u Americi, vodio hrvatske postrojbe kroz oslobodilački rat, zna
što je rov, pucnjava i mine, razlikuje tenk od transportera, za razliku od vas.
On je antifašist, jer borio se 90-ih protiv velikosrpskog fašizma, za razliku od
vas... No, razumijemo mi vas, gospodine Vulin, jer nisu lake vaše frustracije
što vodite vojsku koja je svugdje gdje je ratovala pobijeđena i osramoćena, i
što nema ama baš ni jedne bitke kojom se može ponositi...