Kada je riječ o vinkovačkoj tržnici ili pijaci, kako je većina Vinkovčana naziva, valja odmah reći kako je ona mnogo više od one pomalo i izlizane odrednice o „trbuhu grada“. Točno, Vinkovčani se hrane onim što kupuju na tržnici srijedom i subotom, radnim danima tržnice, ali ne opskrbljuju se samo na tržnici jer sve što ima na tržnici, ima i u trgovačkim centrima, često i osjetno jeftinije. Kada sam razmišljao što ima na tržnici, a nema u velikim trgovačkim centrima, došao sam do zaključka kako se podlijevani sir može kupiti jedino na vinkovačkoj tržnici. Sve ostalo, od voća, povrća i mliječnih i mesnih prerađevina do svih vrsta mesa, meda i jaja može se kupiti u svakom velikom trgovačkom lancu. Sve osim podlijevanog sira! Dobro, ajde, i domaća rakija je dostupna jedino na tržnici...

Najljepša tržnica

Ali gdje možeš kupiti ono što se nudi na "buvljaku", izmještenom izvan središnjeg dijela tržnice? Gdje možeš danas kupiti slike ili knjige Tita, njemačke porniće iz ranih 70-ih, komad zahrđalog lanca, lokot, polovnu odjeću ili uniforme i opremu svih vojski koje su protutnjale ovim našim krajem? Odlazak na pijacu za Vinkovčane je tjedni ritual, a ne samo potreba za nabavom namirnica.

Možda kao Vinkovčanin nisam objektivan, ali, ruku na srce, vinkovačka je tržnica možda i najljepša tržnica na kojoj sam bio, a to mi potvrđuju i prijatelji koji posjete naš grad, pa je u obilasku gradskih znamenitosti obvezan posjet tržnici. Očarava ih šarenilo boja, bogatstvo ponude voća i povrća, vreva kao na svakoj tržnici na svijetu. Na njoj sretnemo prijatelje i znance koje godinama nismo vidjeli i one koje redovito viđamo samo na tržnici, prijatelje iz škole koje nismo odmah prepoznali, ali kada bi se nasmješio ili izgovorio neku riječ koja nam je u školskim danima bila neka vrsta lozinke, odmah bi pali u zagrljaj, onaj grubi muški, tresući jedan drugom ruku gledajući se ravno u oči, valjda ne vjerujući da smo se napokon sreli. U kasno proljeće kada se obilježavaju godišnjice mature, treba biti posebno pažljiv subotom obilazeći tezge tržnice jer velika je šansa da ćete sresti "šul-kolege" koji su tko zna odakle došli proslaviti 40 ili 50 godina mature. Prvo je slikanje pred školom, prozivka, odlazak na groblje, a potom ono što je svima najdraže – druženje i oživljavanje uspomena.

Prve granate na nju

Tržnica je važna i za povijest grada jer tu, osim prvih nekoliko godina, počinje mimohod Vinkovačkih jeseni, a u novijoj povijesti je ostalo zabilježeno da su prve granate ispaljene iz Mirkovaca na Vinkovce, u petak ujutro 19. srpnja 1991. pale upravo na tržnicu i dvorište Ekonomske škole, pa su novinari, nenaviknuti na ratne uvjete, u najboljoj namjeri, izvještavali gdje su granate pale, a "nišandžije" iz Mirkovaca korigirali su nišanske sprave upravo prema tim informacijama i iza podneva započeli novi napad koji je pogodio upravo tamo gdje su htjeli – na zgradu Općine i Policije.

Emocije me obuzimaju kada mislim o tržnici i prisjećam se nekih dogodovština poput odlaska na tržnicu s bakom dok smo stanovali u današnjoj Genscherovoj, gdje je danas diskont Boso, dakle s jednog kraja grada na drugi. Baka bi s tržnice nosila teške torbe (tada nije bilo onih kolica s torbom na dva kotača) i još bi se morala gombati sa mnom jer bih zastao pred kinom, kakvim izlogom, a kod Imera, drvena radnja mu je bila kod Muzeja, upravo na mjestu gdje je sada kiosk, morala mi je kupiti orasnicu, šipku, papriku, krompir-šećer ili onu jabuku na štapiću u crvenoj caklini koju je bilo teško zagristi, ali poslije ide lako. Svaki put kada bih nosio nešto teže s tržnice, sjetio bih se bake iako mi je današnje prebivalište mnogo bliže tržnici nego tada baki.

Ovih se dana priča kako će Vinkovci napokon dobiti zatvorenu tržnicu kao i svi veći gradovi, i to u zgradi koja je tu odvajkada i služila je kao skladište, a čini mi se, i kao hladnjača za pokvarivu robu. To će biti dobro jer nekada je zimi, za snježnih, vjetrovitih ili kišnih dana, doista teško i trgovcima i kupcima.