Posljednja Županijska skupština pokazala je zašto je istok Slavonije i Hrvatske siromašan, zašto ovdje nema ulaganja, zašto ni po čemu ovaj kraj nije pri vrhu osim po nezaposlenosti i odlascima, zašto u gospodarstvu malo što valja, zašto autobusi s mladima odlaze što dalje odavde i zašto svi sa žaljenjem, poneki i s tugom, gledaju na tu stranu. Vukovarski gradonačlenik Ivan Penava i zamjenik župana vukovarsko-srijemskog Damir Barna uspjeli su u naumu na kojemu rade već više od godine dana - da se projekt gradnje višenamjenskog kanala Dunav - Sava koji je kao nacionalni strateški dokument naveden u strategiji, pa samim tim i u Razvojnoj strategiji najistočnije županije do 2020., izbaci, a kako je Barna obećao, učinit će sve, u što ne sumnjam, da ga izbace i iz Nacionalne strategije.

Izbačen iz rječnika

Zamjenik župana nada se da će, ako i dođe do izrade studije o izvodivosti i isplativosti, ona pokazati da kanal Dunav - Sava neće pridonijeti razvoju gospodarstva, kako u Vukovaru tako i u cijeloj Vukovarsko-srijemskoj županiji. Kanal više imenom neće spominjati već će "staviti naglasak na izgradnju plovnih puteva i luka".

Eto tako je po kratkom postupku izbačen u ropotarnicu povijesti projekt o kojemu su razmišljali stari Rimljani kada su na ovim prostorima donosili civilizacijske stečevine, pa i u prometu i transportu rijekama, Marija Terezija je svojim stručnjacima dala u zadatak izradu plana kanala koji bi povezao dvije rijeke i skratio putovanje robe i ljudi, 60-ih se u Vinkovcima održao znanstveni skup o tom projektu i počela je izrada projektne dokumentacija koja se temeljila na trasi određenoj još u vrijeme Marije Terezije, a sredinom 80-ih konkretne studije i projekti, kada je dogovorena i suradnja s njemačkim stručnjacima koji su stekli iskustva na gradnji kanala u Njemačkoj.

I nova hrvatska država razmišljala je o kanalu jer je uvidjela isplativost u prometnom, poljoprivrednom, vodoprivrednom i turističkom pogledu pa je Jure Radić, tada ministar obnove i razvitka, čak najavio datum početka radova na koje će pozvati novinare. Slično je bilo i u mandatu Petra Čobankovića, koji se često i rado referirao na kanal, no rezultata nikakvog. U njegovo se vrijeme spominjala brojka od približno milijardu eura jer je na trasi bio predviđen niz vodnih objekata poput ustava, crpnih stanica, dva pristaništa, četiri željeznička, 17 cestovnih i jedan pješački most. Prije dvije godine ministar Oleg Butković je rekao kako će se nastaviti projekti koje je Milanovićeva vlada zaustavila pa je spomenuo i kanal kao važan, strateški projekt od nacionalnog interesa. Kanal će, uvjeravali su nas stručnjaci, omogućiti zapošljavanje na tisuće ljudi ne samo u gradnji već i kada bude završen jer će ga trebati održavati. Zaposlit će se i lokalna građevinska operativa, bit će posla jer će prolaziti riječni brodovi koje treba istovarati i utovarati, snabdijevati, bit će omogućeno navodnjavanje na tisuće hektara zemlje, razvijat će se ribolovni turizam i svašta drugoga dobroga će nam donijeti kanal.

Pametniji od Rimljana

Kada sam počeo raditi u novinarstvu, u drugoj polovici 80-ih, puno se govorilo, raspravljalo, planiralo i izrađivalo studija o kanalu, pa i ona famozna feasibility studija koja je potvrdila isplativost projekta. Tada su mi posebno bili zanimljivi skupovi o višenamjenskom kanalu o kojemu sam sve podatke imao u glavi i mogao sam "iz glave" napisati dvije kartice o prednostima i blagodatima koje donosi budući kanal. Kad bi mi ponestalo inspiracije, ja bih o kanalu, a onda mi je jednom urednik rekao svašta ako još jednom napišem i riječ o kanalu "dok se ne zabode prva lopata". Prva lopata do danas nije zabodena, a čini se u dogledno vrijeme i neće zahvaljujući onima koji misle da su pametniji od starih Rimljana, stručnjaka Marije Terezije, vodoprivrednih eksperata iz Njemačke i svih onih koji stoljećima ukazuju na korisnost kanala dugog 61 kilometar koji spaja Dunav i Savu i daje blagodat oko sebe.

Hvala vam, gospodine Barna, na lijepoj budućnosti, nismo bolje ni zaslužili...