Ovih dana, 14. ožujka, gotovo su neprimjetno prošle 104 godine od smrti velikana hrvatske moderne književnosti Antuna Gustava Matoša, rođenog u Tovarniku, u Srijemu. U Tovarniku ni riječ o tome nije izrečena, a i da se htjelo nešto reći, nije se imalo gdje jer rodna kuća, odnosno, novoizgrađena kuća na mjestu rodne Matoševe kuće, još nije završena, a i pitanje je kada će biti. Već 15-ak godina priča se o Matoševoj rodnoj kući, koja je, prema projektu, prerasla u kulturni centar gdje bi bio prikazan život i rad velikog hrvatskog književnika, ali se i održavale razne priredbe. No nakon što su završeni građevinski i instalaterski radovi, kada je trebalo slijediti opremanje i završni glanc, sve je stalo i već se nekoliko godina ništa ne radi. Dapače, postoji mogućnost da ono što je napravljeno i sagrađeno, prema procjeni iz rujna prošle godine, vrijedno pet milijuna kuna, bude predmet ovrhe jer Društvo Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika, koje je nakon raskola s Maticom hrvatskom nastavilo “gurati” projekt, duguje središinjici Matice posuđeni novac pa ga je Matica tužila. Spor se još vodi, kuća stoji nezavršena, a obje strane drže da su u pravu i jedna drugu optužuju za nekorektnost.

Kako sada stvari stoje, izvjesno je da će Matoševa rodna kuća, doduše, jednog dana biti završena, jer za potpuni završetak nedostaje desetak milijuna kuna, što za ozbiljnu državu koja drži do svojih velikana ne bi trebao biti nepremostiv problem. Jedino se još ne zna kome će pripasti i tko će ju voditi.

U Vinkovcima je prije šest godina veliku pozornost izazvala vijest da je rodnu kuću na Krnjašu, u jednoj od najstarijih vinkovačkih ulica, drugog velikana slavonske i hrvatske književnosti, Ivana Kozarca, kupio lokalni poduzetnik i da ju namjerava srušiti i na njezinu mjestu izraditi repliku prema originalnim nacrtima. Pobunila se vinkovačka kulturna javnost, ali i novinari jer je na vidjelo izišla činjenica da Kozarčeva rodna kuća, kao i niz drugih znamenitih kuća u Vinkovcima, nije zaštićena iako je Ministarstvo kulture dalo preporuku da se uvrsti u zaštićenu spomeničku baštinu Vinkovaca. Na kraju je ispalo i ne tako loše, jer je kuća dobila izgled kakav je imala u vrijeme Kozarčeva rođenja, ali je u nekoliko dogradnji i preinaka tijekom desetljeća izgubila izvorni oblik. Investitor je sve prepustio stručnjacima i kuća je ispala više nego dobra, s izvornim pokućstvom iz Kozarčeva vremena i staklenim podom, kroz koji se vide grobnice pronađene u arheološkim iskapanjima u vrijeme gradnje, od kojih su neke iz 5700. godine prije Krista, a neke iz rimskog vremena.

Srećom, nije se dogodilo proročanstvo Ante Tomića, koji je ironično predviđao kako će vinkovački poduzetnik “napraviti trgovački centar u kojem se rodio Ivan Kozarac”, nego je to mjesto književnih događanja pa su zaboravljeni svi oni strahovi da će nestati Kozarčeva rodna kuća.

Još jednom književnom velikanu u Vinkovcima srušena je doduše ne rodna nego kuća u kojoj je živio, radio i umro. Kao i Kozarčeva, ni kuća u kojoj je umro Matija Antun Reljković, u najstrožem središtu grada, na vrlo atraktivnoj lokaciji, slučajno ili ne, nije bila zaštićena pa je prodana nekom novokomponiranom neimaru koji je odlučio tu sagraditi zgradu prema načelu “gore stanovi, dolje lokali” i već je zbrajao koliko je zaradio, kada su novinari (a tko bi drugi?!!) digli halabuku zbog tog institucionaliziranog vandalizma pa je poduzetnik odustao. Danas je na tom mjestu prazan prostor koji svjedoči kako se mi na istoku Slavonije nekada ne znamo čestito odužiti svojim velikanima.

Reljković je ipak prošao lošije od Kozarca, koji je dobio bar repliku rodne kuće, a Reljković ni to, nego samo sjećanje da je nekada tu bila kuća u kojoj je pisac “Satira...” umro.