Svima su puna usta priča kako istoku Hrvatske i Slavonije treba pomoći, otvarati nove pogone i radna mjesta, pomaknuti ovaj kraj s dna svih lista, ali kada se pojavi neki investitor koji želi svoj novac uložiti u ovaj kraj, nađu se dušebrižnici koji pronađu mnoštvo razloga kako taj investitor nema čiste namjere i da, zapravo, ne želi pomoći ovom kraju, već svom džepu. Polazeći valjda od sebe, i u svakom poduzetničkom nastojanju pokretanja posla vide prikrivene namjere i prijevare, želju za bogaćenjem na mukama drugih…

Tako je i ovih dana talijanski poduzetnik Elvio Florian, vlasnik Florian grupe, drvoprerađivača koji ima pogone u Europi, a u Hrvatskoj pet i namjerava u Vukovaru otvoriti i šesti pogon za proizvodnju podova i masivnih ploča i gotovo cjelokupnu proizvodnju izvozi, bio meta napada onih koji u svemu vide nekakvu urotu. Florian grupa još je prošle godine najavila otvaranje pogona u Vukovaru u koji bi uložila 25 milijuna eura i zaposlila 500 radnika, ali je odmah naišla na odbijanje Hrvatskih šuma kada su Talijani zatražili jamstvo da će im Hrvatske šume godišnje isporučiti 80.000 prostornih metara trupaca, koliko im je potrebno za zapošljavanje planiranih kapaciteta. Poslije su Talijani rekli da bi bili zadovoljni i s 50.000 “kubika”. No hrvatski monopolisti na hrvatsko šumsko bogatstvo nisu uvažavali ni argument Talijana kako bi vukovarski pogon surađivao s lokalnim pilanama jer bi one radile prvu obradu sirovine, što bi zajamčilo siguran posao za još oko 300 osoba.

Javili su se, sasvim očekivano, mali i srednji drvoprerađivači uplašeni da neće dobivati trupaca koliko su do sada dobivali ako talijanski drvoprerađivač iz Vukovara bude dobio koliko je najavio da mu je potrebno, pa podsjećaju na dogovor kako jedan drvoprerađivač može dobiti najviše 20.000 prostornih metara drvne sirovine. Dolazak Talijana u Vukovar značit će, kažu mali i srednji drvoprerađivači, ključ u bravu desecima drvoprerađivača. S druge strane, ozbiljniji drvoprerađivači, okupljeni u Drvnom klasteru Slavonski hrast, pozdravljaju svako ulaganje i podsjećaju kako članice klastera godišnje ulažu u modernizaciju i širenje više od 100 milijuna kuna, a i Florian grupa najavila je širenje u Vukovaru, ali i u drugim dijelovima Hrvatske.

Nisam stručnjak u ovom području, ali pitam zašto Hrvatske šume ne bi povećale proizvodnju, prodavale veću količinu drvne mase, ako drvoprerađivači to traže. Sjećam se kako je prije desetak ili više godina vinkovačka Spačva morala otpuštati radnike jer nije dobivala dovoljno sirovine, a kada su joj povećane količine, radnike je vraćala na posao. Jednostavna poslovna logika, rekli bi – zakonitosti tržišta kojima se i izvođači i dobavljači trebaju prilagoditi. Kada tržište nešto treba, daj mu to, a ne kao u socijalizmu. Sjetimo se, kada nije bilo deterdženta, umjesto da naredi povećanje proizvodnje, država je stvarala nestašice kako bi puk bio miran i zaokupljen traženjem deterdženta, a ne razmišljanjem o rušenju vlasti. Hrvatske šume kao da žive u tim ili takvim vremenima.

Drvoprerađivači su s dozom nezadovoljstva primili odluku ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića o zabrani izvoza trupaca, a i ta odluka je povezana s napadima na Florian grupu, nesuđenog investitora u vukovarsku gospodarsku zonu, koji je lani ostvario u Hrvatskoj dobit od 46 milijuna eura. Tolušić je zabranio izvoz trupaca tobože zbog sprečavanja širenja štetnog organizma Corythucha arcuata, ali dobro obaviješteni tvrde da je pravi razlog sprečavanje preprodaje drvne građe koju drvoprerađivači dobivaju jeftino na osnovi kvota. Neki drvoprerađivači ne prerađuju sirovinu već je preprodaju i skuplje nego da ih prerađuju u finalni proizvod.

Slušajući argumente ovih koji su protiv dolaska Florian grupe u Vukovar, pada mi na pamet da nisu oni takvi… ma ne, nemoguće, gdje bi oni…