Datum objave: 9. kolovoza, 2023.
Već mi se smuči na pomisao da trebam zvati službu za korisnike. Uopće nije bitno o kojoj se službi radi, onoj za mobilnu telefoniju, elektrodistributerskoj ili neke zrakoplovne kompanije. Redovito, ali baš redovito, naići ću na posebno nekompetentne ljude koji uglavnom i ne razumiju materiju posla kojim se bave, a mahom su to, načuo sam, slabo plaćeni studenti kojima i nije baš do listanja priručnika i skripti o novim uslugama kako bi sutra pomogli stotinama ljutitih korisnika koji pokušavaju dobiti 0800 brojeve!
Voda sa šećerom
Umjesto usvajanja novih znanja, ti isti studenti (kao svi studenti ovoga svijeta, ne zamjeram im - nap. aut.) prije spavanja bolje piju Ribar ili neki rizling (u drugim državama) za koji neki kažu da u čovjeku budi osjećaj kao da se pravi od stabljika grožđa, ali je jeftin. Znanje, izgleda, više nije potrebno - nego samo keš koji valjda dobiju za pruženu neuslugu! Tako sam nedavno danima telefonirao austrijskoj aviokompaniji Austrian. Trebao sam nešto doista jednostavno, kopiju aviokarte jer su mi se na povratnom letu iz Soluna dogodila razna kašnjenja, a automatizmom je nisam primio. Dakle, nikakva magija ili čudo, obična je karta bila u pitanju. Unatoč tomu što sam zvao austrijski broj, dogodilo se osam poziva! Na teško razumljivom engleskom, prvi sam put trebao napraviti online zahtjev za slanje već "odletjele" karte iz ropotarnice povijesti. Onda sam čekao dva dana da mi pošalju potvrdu (ono što nisam tražio!) da mi je let bio odgođen. Onda sam opet zvao i opet tražio isto – aviokartu. Nisu razumjeli, spojili su me s informatičkim odjelom, razveselio sam se! Javila se na jeziku egzotična gospođa koja je jedva znala engleski, a zaključio sam da je u pitanju bila daleka Azija. Naime, sve te strane kompanije rade s tvrtkama iz Azije ili Afrike kako bi pružile jeftinu uslugu službe za korisnike.
Sjetio sam se kako sam u doba koronavirusa telefonirao Air Franceu pa mi se javio službenik s Madagaskara koji je, dok mi je rezervirao kartu, valjda pekao kajganu jer sam čuo cvrčanje ulja na štednjaku! Ili je u pitanju moja bujna mašta. Dakle, opet nisam dobio što sam tražio! Uputio sam još jedan dopis, ali odgovora nema pa nema. I tako živim u nadi da će mi Austrian poslati staru aviokartu i neću odustati. U sličnoj su situaciji milijuni ljudi koji nešto pitaju ili traže. Često moraju sami podučavati djelatnike službi za korisnike, a ako npr. preko njih kupujete neki mobilni uređaj, bolje se prvo dobro raspitajte surfajući internetom pa ih onda nazovite, inače ćete dobiti mačka u vreći. O svemu o čemu pišem imam duboko pokriće, stotine stranica drama o neznanju, ali svaka čast iznimkama, kojih ima – nekoliko. Zato se prije telefoniranja nekoj službi za korisnike naoružajte i strpljenjem, sjednite u fotelju, duboko udahnite i pokraj sebe stavite čašu vode s malo šećera u slučaju da vam pozli jer se i to događa!
Ideje za izlete
Jedan drugi svijet od ovog uredskog i dosadnog o kojem sam pisao jest onaj - putnički. Nekako čovjek sve zaboravi kada se makne iz te prašnjave birokracije, mejlova i otputuje nekamo daleko na more ili planine. Još kad društvo provodi sa svojim najmilijima – nema veće miline. Zato, osim mora u kolovozu i paprenih cijena koje ljute naše novčanike, nije loša ideju otići i u neke gore. Opet bih preporučio Gruziju, koja nije skupa destinacija, ali čovjeku nudi puno. Daleko je i od ovih prirodnih katastrofa i Gruzijci su izuzetno ljubazni ljudi. Hoteli se sada u glavnom gradu Tbilisiju mogu pronaći za tridesetak eura, a povratne aviokarte iz Budimpešte do Kutaisija za 150 eura. Vjerojatno znate da do Budimpešte i dalje iz Osijeka ne vozi Flixbus, pa vam preostaje parkiranje na aerodromu ili vožnja pitoresknim vlakom preko Belog Manastira i Pečuha, a za bagatelnu cijenu. Druga su opcije Češka i Slovačka. Let iz Zagreba do Bratislave stoji petnaestak eura, a hoteli u češkom kupališnom raju blizu Njemačke – Karlovim Varyima - mogući su već za 49 eura. Ako volite vožnju limenim ljubimcem, ništa ljepše od višednevnog izleta s vjetrom u kosi!
Kada zbrojite cijene u restoranima, vinarijama i za izlete, na mnogim mjestima zemaljske kugle – iznos je manji od onog koji biste platili u našem okruženju. Europske zemlje u kojima su banane jeftinije od jabuka doista zaslužuju psihijatrijsko vještačenje! Ostalo je sve po starom. A sada na put!