Vesele se mnogi putnici jer neke svjetske zračne luke napokon ukidaju ograničenja od sto mililitara tekućine u ručnoj prtljazi. Ali ne samo to, u Budimpešti i Splitu ne morate vaditi laptope iz ruksaka i ostalu elektroniku, a što znatno ubrzava protok ljudi i smanjuje gužve. Engleski London City aerodrom, zahvaljujući novoj tehnologiji, putnicima već sada dopušta unos više tekućine koju i ne moraju vaditi iz svojih naprtnjača. "Krivi" su novi skeneri koji precizno "zaključuju" što je voda, a što opasne tvari. I ne samo to, vlada Velike Britanije odlučila je da od sljedeće godine svi aerodromi u zemlji moraju imati nove skenere za pregledanje ljudi i ručne prtljage, pa će se ograničenja ukinuti svagdje. Podsjećam da je ograničenje uvedeno nakon terorističkog napada na Heathrowu 2006. godine.



Ako često putujete, doista nije teško zaključiti da baš zbog tekućine postoje veliki redovi, ali i da sada, nakon toliko godina, mnogi putnici jednostavno zaborave na to suludo pravilo pa im u smeću završe i skupe bočice parfema koje su možda kupili zbog uštede! Čuo sam da će u budućnosti limit i dalje postojati, ali će vjerojatno biti dvije litre tekućine neovisno o broju pakiranja. Putnici onda više neće morati izdvajati elektroničku opremu, nego će se puno brže "prohodati" kroz sigurnosnu provjeru. Uvijek nekako mjerkamo sebe i druge, ali da se nešto slično dogodi u domovini (osim u Splitu), još ćemo se načekati. Ne bi me iznenadilo da neki veliki aerodromi prodaju svoje stare skenere hrvatskim aerodromčićima, pa da ovo ludilo produžimo još desetak godina! Prema sadašnjem pravilu u posebnoj vrećici putnici mogu imati maksimalno jednu litru tekućine, a jedno pakiranje ne smije biti veće od 100 mililitara. Sve veće od toga bit će oduzeto prilikom pregleda, bačeno i uništeno (u što također sumnjam jer zašto boca finog alkohola viška ne bi završila u nečijem trbuhu!). Split posebno spominjem jer su nakon gradnje novog terminala nabavili i najnoviju opremu, pa sve ide puno brže. Zagrebački koncesionar nije htio uložiti u najnoviju opremu (iako je kupio novu) pa se zimi putnici trebaju i izuvati, skidati remene i nakit, što će dodatno "omirisati" ionako velike prostore jer je općepoznato da se zimi tijelo više znoji, a noge posebno! Dubrovčani ne vole smrad, pa se putnici neće morati izuvati jer su im skeneri nešto "pametniji". Kad već u Zagrebu vole gledati naše čarape, zašto ne organiziraju i nagradni natječaj za najljepšu čarapu aerodroma, a nagrada bi mogla biti put oko svijeta u 80 dana u zrakoplovu nacionalne aviokompanije. Nehigijenski je i hodati u čarapama bez plastičnih navlaka (a što prakticiraju mnogi aerodromi), pa opet spominjem da kod nas ništa novo i dok svijet napreduje, mi klasično zaostajemo praveći se važnima i ponašajući se kao da smo otkrili turizam, a što će se vidjeti ove godine kada se zaključaju vrata sezone! Činjenica je da postoji nerazmjer oko iskustava na raznim aerodromima (o tomu sam već pisao), ali nikako da se aviosvijet dogovori o čvrstim pravilima kojih bi se svi trebali pridržavati, a skeneri su jedan od razloga zašto je pravilo da nema pravila?!



Dok je putovati sve lakše, širim svoja krila prema Solunu. Krakov me malo umorio, dva tjedna učine svoje, Poljska zna umoriti, pa treba opet vidjeti more, posebice početkom srpnja. Umorila me i činjenica da mi je LOT izgubio prtljagu (koja će valjda stići u sljedećih nekoliko dana), pa mi je u Zagreb doputovao samo jedan kofer od poslana dva. Uvijek neke drame, ali krivo je iznimno malo vremena za prebacivanje prtljage u Varšavi iz aviona kojim smo došli iz Krakova. Nedostaje mi i mediteranska hrana jer Poljaci vole svinjetinu i masne stvari. Grci, s druge strane, imaju ribu, ali i fine slastice koje su im u amanet ostavili Turci. Sjetite se samo bougatse (nešto poput pite), souvlakija i meze, ali i turskog rose vina Makedonikos i Ouza, rakije od anisa. Naravno, jedne Putničke svaštarije posvetit ću Solunu. Vjerojatno ste čuli da do tog drugog po veličini grčkog grada vozi Ryanair iz Zagreba (dosta jeftino), ali odlučio sam se na let Austriana iz Budimpešte s presjedanjem u Beču. Plaza Premium lounge u Budimpešti nedavno je opet otvorio vrata za korisnike Lounge Key kartice, pa vrijeme kratim u iću i piću. I razmišljanjima o cipelama i smrdljivim čarapama na hrvatskim aerodromima u zimskom razdoblju. Zar to nije suludo?