Nema Poljske do Krakova, simpatičnog grada na rijeci Visli. Do kraja 16. stoljeća bio je glavni grad s najvećim trgom u Europi, ali sudbina je poslije htjela drukčije. Važni su ljudi tu rođeni ili odrastali (Chopin, Schindler, Vojtyla, Polanski…), a nobelovac Ivo Andrić nije krio da je to grad u kojem se najbolje osjećao i naglašavao da je poljska književnost imala velik utjecaj na njegov opus. Iz Zagreba do Krakova nije teško ili skupo doći autobusom (Flixbus), odlične linije su i iz Budimpešte, a podrazumijeva se i putovanje željeznicom i zrakoplovom (uglavnom iz Zagreba preko Varšave ili Muenchena). Poljska je uredna zemlja, čista i svježa, unatoč vijugavim cestama kroz šume i šumarke bezbroj puta uz pitoreskne drvorede. I Poljaci su duhoviti ljudi, njihov nam je jezik (iako zapadnoslavenski) - prilično zbunjujući i pokatkad nerazumljiv, ali nakon nekoliko čašica krepke travarice žubrovke uglavnom se svi razumiju. Stoga, pod brežuljkom Wawel treba započeti svoje šetanje jer je grad najbolje upoznati pješice, unatoč odlično razvijenom gradskom transportu koju uključuje tramvaje i autobuse. Pripazite na pješačke prijelaze i trudite se preko njih prijeći cestu da se ne biste iznenadili policijskoj kazni od sto zlota (25 eura), a oni su otprilike na udaljenosti od stotinu metara. Prema legendi, na Wawelu je živio strašni zmaj kojeg je ubio vitez Krak, po kojem grad dobiva ime. Tamo se nalazi dvorac i gotička katedrala s grobnicama poljskih kraljeva, a za razgledanje je potrebno nekoliko sati.



Trg krasi bazilika sv. Marije, toranj Gradske vijećnice (s prekrasnim pogledom na Stari grad uz dugo čekanje) te prodavaonica tkanina Sukiennice. Ako već ne kupujete sukno, onda svakako poližite nekoliko kugli sladoleda u nekoj od brojnih slastičarni ili možda kriglu poljskog piva Žywiec. Nisam neki pivopija, ali mogu probati! U Poljskoj je sedamdesetak pivovara, većina ih nosi ime grada u kojem se nalazi. Nakon Drugog svjetskog rata većinu je pivovara komunistički režim nacionalizirao. Druge vrste piva su Warka, Okocim i Tyskie.

Mnogima nije samo Krakov razlog dolaska u Malopoljsko vojvodstvo. U pedesetak kilometara udaljenosti nalazi se i koncentarcijski logor Auschwitz i Birkenau, a ne treba zanemariti ni poznati rudnik soli Wieliczka s gradom ispod zemlje koji je 1978. upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine! Doista, sve se to isplati vidjeti pa bi boravak oko Krakova mogao potrajati od četiri do sedam dana. Ako se čovjek doista želi odmoriti, Kazimierz je pravo mjesto za to. Židovski je to dio grada nazvan po poljskom kralju, a prepun je restorana i kafića, turista i zgodnih Poljakinja, koje posebno u ljetnom razdoblju pokazuju svoje atletske siluete (posebice ako nisu otputovale na Jadran). Tu se snimala i Schindlerova lista, bar jedan dio tog filma. Već i sami znate koliko Poljaci, Česi i Slovaci vole Jadransko more, našu hranu, piće i glazbu. Kada doznaju da smo iz Hrvatske, rado popričaju, podijele iskustva o ljetovanju, moru i vinu.



Tradicionalno, još u doba Jugoslavije, mnoštvo je poljskih Fiata neobičnog dizajna jurilo našim cestama prema moru, a pritom su stajali na buvljacima kako bi nam prodali rusku tehniku (bušilice, fotoaparate, fotofilmove, ploče i ostale nevjerojatno proizvode) te skupili novac za ljetovanje. Ono što im je od tehnike ostalo, prodavali su prilikom odlaska iz Hrvatske te dalje hitali prema Mađarskoj i dalje prema domovini. Tada su bile popularne crvene novčanice od 100 dinara, posebno popularne među Poljacima koji su svoje proizvode prodavali za jednu czerwonu.

A kada čovjek ogladni, tu je poznati žurek, revitalizirajuća čorba od gljiva i kobasica koja vuče na kiselo i odlična je sutradan nakon burne noći, male sarmice golabki te pirogi s mesom, krumpirom ili povrća, nešto poput raviola. Kuhinja im je masna, vuče na slavonsku, iako obožavaju i dimljenu ribu, posebice losos. Pivo i travaricu sam već spominjao, a dosta se pije i votka, o kojoj se kroz cijelu povijest vodila rasprava čije je zapravo piće, poljsko ili rusko?! Već kad smo kod Rusa, nije teško pretpostaviti da se te dvije zemlje baš previše ne podnose, a posljednje vijesti s istoka posebno se prate. Uz poljski jezik, na ulicama se čuje i ukrajinski i ruski, a poglavito zbog brojnih izbjeglica koje je Poljska prihvatila. I na kraju krajeva: Witamy w Krakowie, iliti dobro došli u Krakov!