Kolumne
Putničke svaštarije Piše: Slobodan Kadić
Zlatni pijesci, pivo i poneka prostitutka
Datum objave: 7. lipnja, 2023.
I kad više nisam u Varni, uspomene su žive! Bugarsko crnomorsko odredište Varna i obližnji Zlatni pijesci potajno su utočište samozatajnih turista iz raznih dijelova Europe, posebice iz Njemačke. U sitnim noćnim satima u barovima oko plaža odvija se buran život, ispijaju se krigle domaćeg i skupog piva (specijalno prilagođena cijena za strance je 5 leva, ili 2,5 eura) i plešu nevjerojatni divlji plesovi, pa je pravo čudo što poneki plesači slučajno ne završe i u bazenu smještenom odmah uz jedan od popularnih barova.

Čudni levi


A kad svane, definitivno se ne osjećate kao na Jadranu ili u Monte Carlu, a i pravo je osvježenje ako se probudite sami, a ne pokraj neke nepoznate osobe! Da, nevjerojatna je ta Varna, koju često pohodim u ovo doba godine, a definitivno zna i odmoriti čovjeka, jer nema onu žestoku gradsku vrevu, punu buke, nego lagani, legero šarm sa slastičarnicama, kafićima, restorančićima i pekarnicama u kojima se već za euro jede slasni burek sa sirom iz kamene peći, osmanlijska ostavština. I zrak je čist, sati sporo idu, baš kao i gradski autobusi, koji gotovo nikada ne dođu na vrijeme. Tu ptice padaju s grana od dosade, mnoštvo prodavaonica je zatvoreno i svi čekaju početak ljetne sezone, koja donese živost i radost. U predvečerje izuzetno skockane prostitutke traže svoje mušterije (a i obrnuto), kupuju se bareli alkohola u specijaliziranim trgovinama, koje rade do kasnih sati, iz automobila trešti narodna muzika, pa se mogu čuti i Brena i Ceca, a taksisti trljaju ruke jer se na Zlatnim pijescima, koji su turistički centar s noćnim životom (udaljeni su desetak kilometara od Varne) - može dobro zaraditi.

Uz prostituciju, naravno da je i marihuana lako dostupna, jer je mnogi nude oko plaža i barova..., prava Sodoma i Gomora, možda ste pomislili, ali nije baš tako crno. Ubera i Bolta nema, samo neke lokalne kompanije čija vozila možete naručiti samo telefonom. Unatoč sličnosti bugarskog i hrvatskog, ipak dajte nekom tko divani bugarski da naruči taksi jer će i cijena biti normalnija, a od "pakla" do mirne Varne račun obično iznosi desetak eura, za što se u Bugarskoj može dosta toga kupiti. Čudni su ti levi u novčaniku, pa sam obično plaćao karticom, naravno, tamo gdje su je prihvatili. Više Bugari vole keš i kada nema porezne u blizini, takvi su, kakvi su! O arhitekturi bi se dalo puno pisati jer Varna nije mačji kašalj, treći je bugarski grad, poznat još od šestog stoljeća, kada je tamo nastala grčka kolonija. Nije tajna da je posjećuju ljudi srednjih godina i obitelji s djecom, a mladi Bugari, ako imaju mogućnosti, rado putuju na grčke otoke. Grčki su kolonisti sagradili tvrđavu Odessos, koju je 300-tih prije Krista osvojio Aleksandar Makedonski. Nakon dva stoljeća dolazi pod utjecaj Rimljana. Od 14. do 19. stoljeća razne su države oslobađale područje od okupacije Turaka... U Varni je gotovo uvijek toplo, čak su i zime blage. U lipnju dosađuje kiša, a zimi je sve povezano s tim bugarskim ljetovalištem – mrtva sezona! Prije nego što objasnim kako najlakše do Crnog mora, moram spomenuti izuzetno prijateljski bugarski narod. Malo su mračni na prvu, što jest, jest, ali kada ih upoznate, puno se više smiju i izuzetno su gostoprimivi, suosjećajni i prijateljski.

Zaprežna kola


Ako želite jeftino provesti ljetovanje i proživjeti bar djelić bugarskog ljeta, do Varne možete zrakoplovom iz Beograda, Beča, pa i Budimpešte. Postoji i opcija koju sam izabrao, avionom Ryanaira od Zagreba do Sofije (povratno za 60 eura) pa poslovnim razredom vlaka do Varne (povratna karta za pedesetak eura vlakom i imao sam cijeli kupe za sebe). Putovanje vlakom je prilično udobno, nemaju vagon-restoran, ali se hrana i piće može jeftino kupiti na svakom kolodvoru. Postoji i mnogo kafe-aparata (kava za 40 centi), pa tko voli - nek izvoli. Gradski prijevoz može se plaćati preko aplikacije za mobitel (50 centi za sat vožnje), a ni aerodrom nije tako daleko i prilično je jednostavan. Možda malo otežava što Bugarska nije u Schengenu, pa treba proći kontrolu putnih isprava, ali sve je to podnošljivo u odnosu prema onome kako je nekada bilo.

Naravno, možete preko Srbije i automobilom, ali to je puno skuplja i opasnija opcija jer, vjerovali ili ne, na bugarskim prometnicama još uvijek ima dosta zaprežnih kola s pomahnitalim konjima, a slična se mogu vidjeti i u glavnom gradu - Sofiji. Ta naša Europska unija - prava je lopta šarena.