Kolumne
Putničke svaštarije Piše: Slobodan Kadić
Brežuljci Gruzije i hačapuri u Kutaisiju
Datum objave: 12. travnja, 2023.

Nije Gruzija moja druga ljubav! Sijaset sam je puta posjetio, ali uvijek putnik pronađe neke nove destinacije i zanimacije. Laganini iz Antalije i preko Istanbula, Turkish Airlines na lakim me krilima ljubavi prebacio do ove čarolije. A svaka zemlja koja ima mnogo vina čarobna je!



Slasne lepinje


Podsjećam da Gruzija osim vina ima i hačapuri ačaruli, a riječ je o slasnim lepinjama sa sirom i jajem u sredini u tijestu oblika lađe. Tu čovjek nikako ne može ostati gladan i žedan, kao što ima zemalja! A ni gruzijski roštilj nije nepoznat u kulinarskom svijetu. I kada to sve skupa spojite, doživite Gruziju uz jednostavno izravno putovanje iz Budimpešte do Kutaisija u kojem kavu na središnjem trgu možete piti već za euro, a ručati za četiri. Wizzair često nudi jeftine letove po cijeni od tridesetak eura za povratnu kartu, smještaj je jeftin, baš kao i taksi (Bolt, Yandex), a do Budimpešte već znate kako ćete.

Kako sam sletio u Tbilisi, do Kutaisija (udaljenog četiri sata) morao sam autobusom i vlakom. Riječ je o jednom od najstarijih naseljenih gradova svijeta. Izabrao sam izraubani vlak za 14 GEL-a (valuta se zove lari i dijeli se na sto tetrija, 1 EUR = 2,80 GEL). Kupio sam online kartu i platio karticom, a inače na blagajnama željezničkih kolodvora kartice ne primaju, pa pronađite bankomat koji ne naplaćuje masnu proviziju (izbjegavajte velike banke ili pet eura za početak promijenite u mjenjačnici na aerodromu). Autobus npr. iz aerodroma u Tbilisiju do središta grada stoji samo jedan lari i može se platiti karticom. I tako sam se do željezničke iz centra provozao metroom sagrađenim, dakako, još u doba SSSR-a. Ronda na sve strane, ali je funkcionalan (1,5 lari). Prije putovanja vlakom kupio sam i dva svježa pileća kebaba (14 larija za oba), sok, vodu i čips, kada vlak krene treba večerati, jer sam bio siguran da ne postoji vagon-restoran, nego samo nekakav aparat za kavu s grickalicama i čokoladama koji uglavnom ne radi ili je prazan! Pruga do Kutaisija je stara, spora i planinska, divota prašine, rekli bismo. A već sutradan, kiša od jutra i nije prestajala cijeli dan i noć. Nešto slično može se dogoditi samo u Londonu. Što vidjeti u kišnom Kutaisiju osim nekog muzeja i ostatak dana provesti po restoranima i kafićima kojih, hvala Bogu, ima dovoljno.

Na brdu Ukimerioni nalazi se katedrala Bagrati s konca desetog stoljeća, a ime je dobila po kralju Bagratu III., koji je ujedinio Gruziju. Rekonstrukcija je završena 2012., a s manastirom Gelati na brdašcu blizu Kutaisija trebala je biti na UNESCO-vom popisu zaštićene kulturne baštine. Naravno, rekonstrukcijom je narušena autentičnost crkve te nije ne popisu, dok je Gelati zadržao mjesto. Središte grada vrvi građevinama iz 18. i 19. stoljeća, tu su najbolji kafići i restorani, ali i Bijeli most s kipom dječaka sa šeširom. Dok ispijate kavu na mostu, možete uživati u pogledima na rijeku Rioni i njene neobične kamene kreacije.

Topli izvori


Nedaleko od mosta je Kolhidski vodoskok ukrašen replikama predmeta iz arheoloških iskopavanja u okolici. Središnju figuru čine dva konja s manjim životinjama i Tamadom, osobom koja je održavala zdravice za stolom za vrijeme vjenčanja i gruzijskih gozbi. Od muzeja preporučujem Povijesni muzej, Nacionalni muzej vojne časti te galeriju Davida Kakabadzea iz 1976. Nekada je Kutaisi imao i Gruzijski parlament, građevina je to u obliku iglua, ali su je procijenili neisplativom jer su sve ostala ministarstva u Tbilisiju, pa je sada u vlasništvu policije. I to nije sve, ako želite plivati i uživati u toplim izvorima, Tskaltubo je stvoren za to, a možete i do gruzijskog Jurskog parka Sataplia, prirodnog rezervata s dvjesto tragova dinosaura i pećinom. Dvadesetak kilometara od središta Kutaisija nalazi se i Prometejeva špilja duga 1500 metara kojom se može i čamcem! Gruzija doista nudi svašta, pronađite svoju regiju, od morskog Batumija do gradića Gori u kojem je, ako niste znali, rođen Staljin. Svugdje gdje je dobro vrijeme brzo prođe. Uz hačapuri, pio sam vino koje se od davnina čuva u amforama. Od bijelih preporučujem Rkatciteli, Cinandali i Pirosmani, a od crnih Kindzmaraili i Saperavi. A kada probate, onda ćemo pričati koje je najbolje.

Sve što je lijepo kratko kraje i već sam kao zaklan spavao u avionu za Istanbul.