Datum objave: 15. ožujka, 2023.
Kad sam pogledao kroz okno zrakoplova vidio sam vojsku. Ah, da, iz čileanskog Punta Arenasa do Mount Pleasanta na Falklandskim otocima slijećemo na vojni aerodrom, a tu nema šale. Sjedite svi, naredba je stigla, nema ustajanja dok vojska ne kaže - može! Svašta, pomislih u sebi, pa već smo svi prošli sigurnosne provjere Britanske obavještajne službe prije slijetanja, valjda! I tako su nas dočekali ljudi u odori, ne baš fit, čini mi se, dobro ih hrane u vojsci, pa su se trbušine nekima dobro nazirale. Bilo kako bilo, već sam koračao tlom Falklanda i nisam smio fotkati jer je to bilo strogo zabranjeno.
Daleko i skupo
U neke se zemlje putuje samo jednom u životu. Gotovo sam siguran da na Falklandske otoke (3500 stanovnika) više neću iz nekoliko bitnih razloga. Unatoč sigurnosti, izrazito su daleka i skupa destinacija s ograničenom prometnom povezanošću, a kako stvari stoje, nepovezani će i dalje ostati, jer susjedna Argentina koja ih svojata - ne da prelet zrakoplova preko svog teritorija. Jedini let prema Falklandskim otocima, britanskom teritorijom na jugu Južne Amerike - događa se jednom tjedno iz Punta Arenasa (subotom). Povratna je karta Latamom oko 700 eura, a ako se želi do glavnog grada Santiaga, ukupno tisuću. Susjedna je Argentina zbog spora s Otocima dopustila samo te letove, a ne dopušta nekada dogovoreni let iz brazilskog Sao Paula. Prisjetimo se rata 1982., kada su Argentinci potiho napali Falklanske otoke, a onda su ih Britanci, koji su došli miljama daleko, dobro isprašili i potjerali nazad u najbizarnijem ratu u povijesti! Poprište bitaka bila su brda oko Stanleya, simpatičnog glavnog grada poznatog po tomu da ima samo jedan bankomat i jednu banku. Banka je u srcu gradića, a bankomat na brdu, pa ti duša otpadne pješačeći do tamo te i zaboraviš koliko falklandskih funti trebaš, a falklandska funta se mijenja po istom tečaju kao engleska, samo što engleska vrijedi svugdje, a potonja lokalno!
Kartice su svugdje prihvaćene, a cijene hrane su poput onih u Londonu, pinta piva je četiri funte, a nerijetko ćete naići i na brojna sniženja. Pritom treba biti oprezan, jer je hrani na sniženju "duboko" prošao rok trajanja, pa je najisplativije ručati za desetak funti u restorančićima oko luke koji nude svježi "fish & chips". Prije dolaska, a što je uvjet ulaska, treba rezervirati i platiti smještaj, i teško da ćete proći ispod nevjerojatnih 80 eura. Državljani Hrvatske ne trebaju vizu, ali nositelji putovnica susjednih država trebaju, pa prvo to provjerite, jer obično se ravnaju po viznom sustavu Ujedinjenog Kraljevstva.
Jeftinog smještaja nema, a imao sam sreću što sam ranije na internetu upoznao kolegicu Fran koja radi u lokalnom tjedniku Penguin News, pa mi je pomogla pronaći puno povoljniji smještaj! Onda tu još treba dodati 44 funte za povratnu autobusnu kartu od Stanleya do aerodroma (oko sat vožnje), a država pametno naplaćuje i izlaznu pristojbu od 26 funti, tako da putnika u početku putovanje košta 80 eura bez smještaja i hrane.
Životinjsko carstvo
Ono zbog čega mnogi kruzeri i turisti dolaze u ovu egzotičnu zemlju - svakako su pingvini. Nevjerojatno su pitomi i da ih se vidi nije potrebno letjeti na neki od bezbroj otoka, nego su odmah u blizini Stanleya, u zaljevu Gypsy Cove. Ne smijete im smetati i trčati za njima kako biste se fotografirali. Jednostavno sam sjeo na bijeli pijesak i fotografirao dok su oni prolazili pokraj mene, njušili me, išli prema vodi, ronili i uokolo vršili nuždu na doista specifičan način koji se može vidjeti na internetu. I dok je padala kiša, strpljivo su stajali i kisli, i nije im smetalo. Čak i pingvinčići s paperjem nisu pokazivali znakove hladnoće. Doista je to bio trenutak za sjećanje kada čovjek zaboravi na sva kašnjenja letova i kada je sretan jer je pronašao ono po što je došao. I nisu tu samo pingvini kojih na Falklandskom otočju ima pet vrsta (Rockhopper, Gentoo, Magellanic, Macaroni i kraljevski), nego i dupini, ali i guske od kojih se pravi ukusna pašteta. Sljedećeg tjedna planiram osvrnuti se na spomenike, poštu, muzej i povijest te nacionalni ponos otočana koji će sve učiniti samo da im se više ne približe Argentinci koje smatraju agresorima. Nevjerojatni su ti pingvini, kažem vam ja! A ni guske nisu loše.