Nema grada kao što je Rio de Janeiro! To nije moj prvi susret s njim, ali energija kojom odiše osjeti se na svakom koraku. Nakon Afrike, hladno slavonsko vrijeme otjeralo me je na drugi kraj svijeta kako bih nastavio svoje oksimoronsko zimsko ljetovanje. Laganini sam letio iz Budimpešte preko Milana, Pariza i Sao Paula, a i vrapci već znaju da volim komplicirane letove sa što više presjedanja. I da postoji izravan let iz Zagreba do Rija, nikada ga ne bih kupio!



LATAM je bio odličan, a hrana i piće na letu - zadovoljavajući. Stjuardesa Francisca i stjuard Rodrigo glatko su mi pravili juice-votke, ta fenomenalna pića za pustolovine 10 kilometara ponad zemlje. Za one koji se spremaju u Brazil, povratne se karte iz Milana kreću već od 450 eura za datume od svibnja. Ono po čemu je ovo vrijeme u Riju posebno - tradicionalni je karneval s nevjerojatnom koreografijom i pregršt gologuzih Brazilki od kojih mnogi ljubitelji egzotičnih suknjica noćima brišu orošeno čelo. Imao sam čast biti na "mjestu zločina" te vidjeti kako to sve spontano funkcionira. Stadion karnevala je usred favele, pa je moja šetnja od metroa bila popločana brojnim znatiželjnim pogledima vulkanizera, prodavačica kauguma, prostitutki i mršave paščadi. Divna uvertira, ali prije karnevala i njegove teške kilometarske mehanizacije, posjetio sam staru prijateljicu - Copacabanu. Nekada sam se tu u predvečerje znao prošetati tik uz ocean (obično sam bio smješten u obližnjem Hiltonu, koji je sada bio prebukiran), a pokatkad i u ranu zoru dok su na zlatnom pijesku mladi parovi ostavljali tragove svojih prvih ljubavi ili pijanstava…

A i sada, toliko maskiranih ljudi - čovjek doista ne može izbrojiti. Dok oko mene pri izlasku iz metroa trčkaraju mladići u suknjicama i čipkastim bordel-čarapama, malo dalje plešu cure s velikim rogovima i bičevima. Ovo je vrijeme kada u Brazilu sve maske padnu, pleše se nekoliko dana od jutra do mraka i opet, a i dok čitate ove retke, vaš kolumnist negdje u hladovini ispijajući caipirinhu, autentični brazilski koktel s limetom - odmara oči na nepreglednim kolonama maskiranih sudionika iz cijeloga svijeta. Službeno, karneval se odvija na jednom mjestu i tamo bezbrojne škole koreografije i plesa prikazuju svoju točku, obično gurajući velike prikolice ili grdosije s kipovima ili kreativnim likovima… Neslužbeno, karneval je baš svugdje, od metroa do željezničke stanice i Copacabane na kojoj se pokazuju isklesana tijela, rezultat zimskog mukotrpnog treniranja u teretani. Svi nešto, bruto ili neto, prodaju, od piva do otopljenih čokoladica, a onda, u nedostatku uličnih toaleta, uriniraju po mračnim uglovima, pa se smrad mokraće počesto širi mnogim ulicama. Ali sila ne pita, pa je to sastavni dio karnevala.



Europljani, ali i mnogi muslimani iz Palestine, Maroka, Turske, redovito u ovo vrijeme dolaze u Rio kako bi možda uhvatili neko poznanstvo s rasnom Brazilkom ili Brazilcem te tako ispunili svoje dječačke ili djevojačke snove. Slično sam uočio i na Kubi, na koju su zrakoplovi Turkish Airlinesa dolazili puni puncati ne samo zbog znamenitosti, već i zbog seks-turizma. Karneval od Rija napravi centar svijeta, iako ga naše televizije izravno ne prenose. Uspio sam se probiti do vrckavih Brazilki i snimiti nekoliko pokladnih fotografija, a što u tom općem košmaru sambe nije bilo lako. U hotel sam došao u 5 ujutro, hladio glavu u bazenu i doručkovao banane jer hotelska kuhinja još nije bila otvorena. Karneval se treba doživjeti i kada sam vidio ovaj brazilski, onaj u Rijeci ili Veneciji su da oprostite - "p..... dim"!

Nakon Rija, put me vodi prema Sao Paulu, a možda prema Argentini i Urugvaju. Sve su karte otvorene jer zimsko ljetovanje doista predstavlja užitak. Hladna slavonska jutra mi ne nedostaju, ali mi nedostaje ajvar i kulen. Brazilska se kuhinja bazira na svinjetini i govedini, ali i puno slatkiša, što mi baš ne paše. Pašu mi veliki ananasi, mirisne banane i prave naranče, a to znači da ću u Hrvatsku stići s nekoliko kilograma manjka. A vi? Idealna putovanja se već mogu početi planirati, a usprkos predviđanjima, cijene letova nisu znatnije porasle. Onaj koji se odluči za Južnu Ameriku, neće pogriješiti, osim ako možda putuje u Čile ili Peru koji nisu jeftini poput Brazila ili Paragvaja. Štogod odlučili, nećete pogriješiti, a ja idem da ne zakasnim na nastavak karnevala. Još koja caipirinha i sam ću se maskirati u prodavačicu ljubičica, petrolejsku lampu ili u sjemeništarca, razmislit ću kasnije. A možda i neću! Adeus do Rio de Janeiro!