Uvijek treba putovati. Ne trebaju to biti daleke destinacije, nego i one bliže, posebice ako se u njima održavaju neke tradicionalne priredbe. Provesti dan na fišijadi, praćkijadi ili čobanijadi, doista zna biti urnebesno i ljekovito. Tamo možete sresti i poznanike koje davno niste vidjeli, od prve pričesti, ili vjenčanja, a možda ste se upoznali u autobusu za venecijanski karneval i od tada zaboravili jedno na drugo…



Zašto ovakav uvod? U ovo doba godine uvijek se nekako stvorim u Zlatnoj dolini, Požegi i Kutjevu. Razlog tomu je znakoviti festival Zlatne žice Slavonije koji će se ove godine dogoditi baš ovog vikenda u Požegi. A Kutjevo je priča za sebe. Jedini je to grad koji je središnjem gradskom trgu dao ime po kraljici vina - graševini. Na tom istom trgu podignut je mali vinograd s nekoliko trsova te iste kraljice, a s vidikovca Vile Vinkomir na istoimenom brdu seže jedan od najljepših pogleda na taj dio Slavonije. I nekako se u Kutjevu uvijek osjećam kao kod kuće, možda zbog vina, možda zbog zraka. Svaki bi stanovnik Slavonije trebao posjetiti stari Kutjevački podrum koji u sebi krije seksi tajnu baruna Trenka i Marije Terezije, omiljen među vinoljupcima još od 1232., poznat i po velikoj bačvi od slavonskog hrasta, a i po bogatoj zbirci arhivskih vina u kojoj se čuva Graševina iz 1947. Dvorac Kutjevo zaštićeni je spomenik graditeljske baštine, a u parku rastu neobična stabla. Tko se napije vode s Matičevca, ostaje u Kutjevu, kaže legenda o najpoznatijem izvoru pitke vode u Kutjevu. Napio sam se vode, nisam ostao, ali redovito se vraćam. Prekjučer je po tko zna koji put podrum Kutjeva d.d. bio domaćin punjenja festivalske butelje Zlatnih žica. Zvuci tamburice, Trenkovi panduri, kruh s masti i čvarci, sve smo to kušali uz gutljaje vina. I svi su bili dobro raspoloženi, nasmijani, a kažem vam, ima nešto i u zraku i u vinu. I ljudi se promijene, već nakon nekoliko kapljica, opet razgovaraju oni posvađani i mrzovoljni, a rađaju se i nove simpatije. Odlazak u Kutjevo za mene se pretvorilo u pravu duhovnu obnovu, vinsko hodočašće na koje odlazim bez Glasa Koncila! A kad smo već kod vjere, crkva Rođenja Blažene Djevice Marije sagrađena je iste godine kao i Podrum, 1232., od strane cistercita. Slika Marije s djetetom iz 16. stoljeća predstavlja vrlo rijedak kasnorenesansni spomenik. Suradnja Festivala i vinarije traje već više od pola stoljeća, na 400 hektara svojih vinograda raste grožđe od kojeg se prave vina koja se izvoze u tridesetak zemalja. Etikete posebnog Festivalskog vina koje su lijepljene u ponedjeljak, nose podatke o graševini vrhunske berbe iz 2021., najprodavanije hrvatske butelje s godišnjom proizvodnjom od 300 tisuća litara. Drugo je vino crni Maximo nero iz 2017., koje je na poznatom svjetskom natjecanju Concours Mondial de Bruxelles osvojilo zlato. Kolumna Putničke svaštarije već dugi niz godina potiče putovanja na svim razinama, a vjerni čitatelji dobro znaju da putovanje i gastronomija (uz vino, dakako) idu ruku pod ruku.



Nitko ne putuje u Aziju kako bi jeo paštete ili pio mlijeko iz tetrapaka, nego kako bi uživao u slasnim i pikantnim zalogajima autentične kuhinje obogaćene raznim začinima. Nikada ne štedite na iću i piću, ne mora to biti Michelinov restoran, ali domaća hrana mora biti. Jedan moj prijatelj obožava pivo i nikada se nije dogodilo da je bio u Osijeku i pio Karlovačko ili Heineken, pio je domaće, lokalno, ono s mirisom ravnice - Osječko! Tako je i s Požeštinom, ako dolazite, pripremite se za vrhunski kulen, velike bobice grožđa i vino koje ide poput djece iz škole iz više od desetak podruma raznih vinara koji u ponudi imaju i vrhunska vina, a ne samo ona vulgaris - za svaku prigodu.

Ne sjećam se da sam vam rekao da me Kutjevo pomladi. I to je valjda zbog zraka, ili graševine, od koje čovjek vječito ostaje mlad, kako je u jednoj pjesmi napisao kolega Mirko Cenbauer. Putujte, čitatelji naši, i dođite na Zlatne žice Slavonije uživati u koncertima i vrhunskim vinima. A sada: Živjeli!