I eto me u Bavarskoj! Kratki izlet u bratsku nam Njemačku čovjeka oduševi, posebice ako je riječ o Muenchenu, mirnom gradu za koji većina Nijemaca tvrdi da je "selo" u usporedbi s drugim velikim gradovima. Tu je sve nekako mirno i po špranci, nema nekakvih izgreda i svi žive kao hipici (nešto kao u Virovitici). Sam odlazak izravnom linijom Flixbusa iz Osijeka - bio je prilično stresan jer je autobus bio pun puncat i stoput sam se zakleo da više neću putovati na duge relacije s tom kompanijom, ali… To nije moj prvi boravak u gradu piva, nogometa i BMW-a, ali svaki put kada sam ondje, osjećam se kao sjemeništarac u lederhosen kožnim hlačama, tipičnim za Oktoberfest.



I svako bavarsko pivo podsjeća me na taj festival, a da ne govorim o bijelim, pomalo bljutavim, kobasicama i nešto finijem mesnom siru – leberkase, koji se u pecivu prodaje u gotovo svakoj pekarnici za dvadesetak kuna. I da se odmah razumijemo, Njemačka nije jeftina država. Ako ćete suditi po rasprodaji čokolade Milka za pedesetak centi, onda jest, ali sve drugo je skupo, posebice restorani, te se euri lako tope s računa. Rijetko ćete u ovo doba pronaći simpatični hotel za manje od stotinjak eura za noćenje s doručkom, a, vjerovali ili ne, i hostelske postelje su na "Bookingu" bile skuplje od pedeset eura! Ako ste slušali o njemačkoj hladnoći, ljudi se u Muenchenu ne smiju ako nije potrebno (kao npr. većina Amerikanaca), a i kada je potrebno, nije to onaj naš "balkanski" osmijeh od uha do uha, nego neki neopisivi i rezervirani. Hrvatski, srpski, bosanski i ostali bliski jezici itekako se čuju na minhenskim ulicama, jer ondje živi oko 200 tisuća ljudi iz bivše Juge. Ima i Poljaka, Bugara, Rusa, posebno Turaka, koji i dalje odlično peku kebabe u svojim restoranima brze prehrane. Čuju se na pločniku i naše tradicionalne psovke zaštićene UNESCO-om kao nematerijalno kulturno dobro, iz jurećih automobila "cepaju cajke" i još toliko toga me podsjeća na neke naše stare običaje. Ljubitelji nogometa hrle u Muenchen zbog Bayerna i nogometaša Stanišića, Neuera, Vidovića, Muellera… I nema tu nekih nereda na tribinama kao npr. u Engleskoj ili u Zagrebu ili Splitu. Nogomet se ovdje gleda iz neke više perspektive, nešto poput filozofije, iako i dalje ima navijača avlijanera, onih koji poput paščadi mokre po grmlju i sudaraju se s kantama za smeće, ološa raznih vrsta koji nema druge svrhe u životu i najnižih stupnjeva ljudske inteligencije, koji obično nakon utakmice znaju završiti u pritvoru jer kod Nijemaca nema trte-mrte, što mi se posebno sviđa.



U Hrvatskoj navijači mogu sve, a i kad ne mogu, na kraju ispadne da su oni u pravu, a sudstvo i policija u krivu! Da ne lamentiram previše, ako niste osjetili Muenchen, morate! Ne zbog piva, BMW-a, Audija ili Siemensa, nego općenito zato što se takav red s gotovo nultom stopom kriminala mora vidjeti. Nešto manje od milijun i pol ljudi daje Muenchenu status trećeg grada u Njemačkoj, jedan je od najbogatijih u Europi i središte najrazvijenije regije Njemačke. Nije on zvjezdan kao Berlin, koji je uz London zasigurno jedan od najinternacionalnijih gradova Europe, ali vidio sam ljude raznih kultura i spolne orijentacije kako slobodno pod kišobranom razmjenjuju nježnost, nešto nezamislivo u našim krajevima. Svatko tu pronađe mjesto pod suncem, ako ne krši zakon i uredno plaća goleme poreze (nešto manje od pedeset posto), a država mu omogućuje ono što mu prema zakonima pripada i točka. Općepoznato je da su Nijemci štedljiv narod, možda i škrt, svatko sebi plaća piće u kafiću i ako je račun 9,99 eura, a vi date 10, jedan cent se na blagajni uvijek – čeka! A što vidjeti u Muenchenu? Svakako Marienplatz, žilu kucavicu grada s prekrasnom gradskom vijećnicom, Frauenkirche (katedralu Naše Gospe), Allianz Arenu, Engleski vrt kao jedan od najvećih parkova svijeta, veći od londonskog Hyde Parka i njujorškog Central Parka. Vrijedi posjetiti i Olimpijski park, nastao za potrebe Olimpijade 1972., a u kojem se nalazi Olimpijski toranj visine od 292 metra, s kojeg puca prekrasna panorama grada. Kako se približava rujan, treba otići na dvotjedni Oktoberfest (koji je osnovan u listopadu te tako dobio ime). Sretan put, a ako putujete Flixbusom, ponesite jastuk!