Datum objave: 20. srpnja, 2022.
Kratki i jeftini bezalkoholni Ryanairov let iz Valencije još me više ‘napalio‘ na čisto i toplo more koje me je očekivalo u rajskoj Palma de Mallorci. Na aerodromu španjolski nisam čuo, samo njemački, pa sam pomislio da nisam slučajno sletio negdje u blizini Schwarzwald klinike jer me je nedugo nakon slijetanja prodajni predstavnik neke njemačke banke pitao želim li otvoriti njihovu prepaid karticu!
Mondeni otok
Svašta, pomislio sam, njemački bankari ne daju mira ni na španjolskim Balearima (osim Palme, čine ih Menorca i Ibiza)! Aerodrom je vrvio njemačkim turistima, od mladih izviđača u poodmaklim godinama, umirovljenica mlađahnog izgleda pa sve do pretilih nogometaša trećeligaških klubova koji su tamo došli na pripreme, partijanje i ispijanje jeftinog piva u blaženi sumrak.
Ne volim spavanje u hladovini, čitanje knjiga na krhkim i neudobnim ležaljkama koje svake minute prijete škripom, besposličarenje i pijenje bezukusnih i skupih koktela na plaži… Međutim, Mallorca kao da je poništila sve ono što ne volim i odjednom mi se ništa nije radilo, samo mi se spavalo u hladovini, pilo sve navedeno i jedva sam se čekao baciti u more. Pritom poput brojnih turista nisam razmišljao o nedoličnom odijevanju (o čemu hrvatski moralisti trenutačno laprdaju), a posebno plazeći jezik na turiste koji Dubrovnikom hodaju u nedoličnoj odjeći bez križića na grudnom košu. Zamislite, njihov novac je doličan, ali prekrasne siluete obdarenih tijela nisu dobrodošle i treba ih brutalno kažnjavati (jer je već zabranjeno). Tako pričaju vrli Dubrovčani (upravo slušam na Hrvatskom radiju) i shvatit ću to kao dnevnu dozu humora prosječnog Dalmatinca, koji valjda od svega najviše vole novac, a turisti ne moraju niti doći jer nisu bitni?!
Mallorca nije mačji kašalj, mondeni je to otok (iako jeftiniji od sličnih), prepun uvala i plaža (posebno na jugu) i koji posjećuje prava krema, a pokatkad i poneki hrvatski novinar hedonist, iako velika većina potonjih piše putopise i reportaže iz mračnih kutaka svojih dnevnih soba?! Uske ulice starog grade doista su prekrasne, a debeli hlad u parku uz dvorac na brdu Castell de Bellver te uz gotičku katedralu La Seu - čaroban. Nekolicina turista toliko se udubi u sve to da nerijetko glavom udari u zid ili poneki stup niske ulične rasvjete. Priključio sam se grupi nadobudnih entuzijasta za razgledanje grada, ali je ubrzo napustio nakon tridesetak minuta jer nisam uspio podnijeti toliko povijesnih činjenica i godina na plus četrdeset i nešto koje je turistički vodič isipao iz rukava?! Nikada nisam razumio ljude koji ne znaju iz povijesti izvući neke zanimljive detalje i prezentirati ih na zanimljiv način kako bi turistima bilo zabavno, a ne vražji dosadno.
Istočno od glavnog grada Palma de Mallorce, u kojoj se noćni izlasci do posljednjeg pomazanja ne zaboravljaju, nalaze se Playa de Palma, Ca‘n Pastilla i El Arenal. Dakle, na Mallorcu se dolazi partijati i kupati, a ako ste baš kultorološki tip i pijete "destiliranu vodu" umjesto OH skupine, onda je za vas samostan Valldemossa i grad Manacor poznat po proizvodnji umjetnih bisera.
Umjetni biseri
Zapravo, ovdje ima ponešto za svakog. Tako recimo cvjeta trgovinama opijatima, ali i prostitucija, pa ljepotice i ljepotani ordiniraju uz velika raskrižja i u blizini noćnih klubova, a cijene ponuđenih usluga (postoji cjenik) kreću od dvadesetak eura za najjeftinije "operacije". Fascinirale su me nevjerojatno skupe cijene gradskog transporta u kojem se za svaku vožnju karta kupuje isključivo gotovinom (oko dva eura čak i za jednu stanicu!), a ako mijenjate nekoliko autobusa, kartu ponovno kupujete za svaki od njih. Preporučujem iznajmljivanje automobila, što omogućuje da otokom bezbrižno posjetite svaku uvalu i zaronite u toplo more svake biserne plaže. Palma de Mallorcu posjećuju i brojni hrvatski sportaši, a s djevojkom je baš u vrijeme kada mi je desno oko suzilo i dobrano trnuo jezik od tradicionalne sušene kobasice Sobrasada - na jugu noge močio naš Slavonac i mladi reprezentativac Toni Fruk, nogometaš Gorice.
Nekoliko sam dana proveo na prekrasnom španjolskom otoku i ne bih se ponovno vraćao. Sličnih otoka sam vidio napretek, ali jedno je sigurno: Palma de Mallorca mora se posjetiti i jezikom osjetiti!