I opet sam na tračnicama. Brzi me bugarski i totalno socijalistički vlak vozi iz Varne u Sofiju, na svakoj nas postaji dočekuje lavež pasa lutalica, a kupe prvog razreda nije opran od pada Berlinskog zida, pa ću nakon dolaska morati na temeljitu dezinfekciju i deratizaciju?! Osmosatno putovanje nije bezazleno (20 eura), ponio sam i hranu i piće jer vlak nema vagon-restoran, a možda je i bolje što nema. Iako sam u prvom razredu, teško mi je opisati kako onda izgleda drugi, a doista izgleda...

U Varnu sam doputovao Ryanairom iz Beča za dvadesetak eura, a kako bih u povratku što prije doletio do Zagreba, moram prvo doći do Sofije. Mali aerodrom u Varni je autobusom 409 odlično povezan s gradom i morem (pola eura za kartu koju možete kupiti aplikacijom TicketVarna ili na automatu instaliranom u autobusu), a taksisti kao taksisti, doista nisu jeftini. Možete se trenutačno iznenaditi, jer karte provjerava kondukterka koja nosi neku ‘‘mašinicu‘‘ koja pokatkad i ne radi, jer se naglo odspoji od interneta, ali lijepo joj stoji u rukama. Na Uber ili Bolt ovdje se ne možete osloniti, jer još nisu stigli.

Bugarsko Crno more nije za svakog! Brutalni su ti visoki valovi koji se igraju s galebovima, odraslima idu na živce, a mlade vesele. Hladnoća je posebna priča, ali još je rano i prava sezona još nije počela. Hoteli u Zlatnim pijescima, tako se naime zove ljetovalište 18 kilometara od Varne, ispunjeni su ukrajinskim izbjeglicama, ali primaju i goste uz rezervacije preko Booking.coma uz plaćanje tridesetak eura za noćenje uz uključeni doručak. Ne mogu reći da je baš sve jeftino. Povoljna je autobusna karta i od grada do Zlatnih pijesaka i obrnuto koja se preko internetske aplikacije plaća jedan lev ili pola eura, a sve ostalo mi se čini prenapuhano. Pivo se u noćnom životu plaća tri eura (strano, naravno, domaće ne prodaju, jer je manja zarada), u restoranu nema poštenog obroka ispod dvjestotinjak kuna, a čak i obični kebab na ulici stoji pet eura, što smatram posebnom drskošću. Iako nam cijene ne odgovaraju, nije loše provesti u tom bugarskom "paklu" nekoliko dana i pokušati uživati u čarima koje pruža.

U Zlatnim pijescima ništa ne možete vidjeti osim hotela, trgovinica, suvenirnica, poneke ljekarne, casina ili striptiz-bara. Pijesak na plaži je doista zlatni i uz dobro društvo i piće zaboravit ćete na hrpu željeza koje viri tamo negdje iz šipražja ili na ostatke komunističkih odmarališta koji još uvijek nisu rasprodani ili je njihov vlasnik nestao iz sudskog registra poduzeća. Ako govorite ruski, to je velika prednost jer ga doista svi pričaju, iako i engleski može pomoći. Najviše turista trenutačno dolazi iz Njemačke, a njima je sve jeftino. Ispred noćnog striptiz-bara dočekale su me dvije "zečice", a na ogradi prije ulaza dva trbulata zeca iz osiguranja. Šipka se doista zagrijala od vrućeg plesa, pa je alkohol tekao u potocima, a pjesme Cece (koja je ovdje posebno popularna, baš kao i Lepa Brena) išle su kao djeca iz škole.



Bugari obožavaju narodnu glazbu, pa i sada čujem nacionalne šlagere kako dopiru iz susjednog kupea. Netko je valjda ponio tranzistor kako bi ovih osam sati lelujanja bugarskim krajobrazom prošlo donekle brže. Bugarska je najsiromašnija država EU-a i već sam davno pisao da se nikada ne može uspoređivati s Hrvatskom, koja po mnogočemu živi neki drugi život, dakako, uz brojne Scile i Haribde. Uz plažu posebno vrvi prodaja Gocci i Adidus odjeće, ali i raznih suvenirčića savršenih za skupljanje prašine negdje u dnu regala vaše dnevne sobe. Ne mogu reći da se nisam odmorio, nakon pet dana Zlatnih pijesaka se osjećam kao da se vraćam iz nekog davnog doba u realnost.

Jogurt sam za doručak jeo svaki dan - pa i onaj voćni, da to ne zaboravim. U kasna predvečerja prije brčkanja u hotelskom bazenu me znala rashladiti vrhunska lozovača Slivenska perla, a kada nijedan restoran nije radio ili kada sam se vraćao iz noćnog života, uvijek se tu za kraj našla žlica ljutog ajvara i malo domaćeg kruha za laku noć. Kao iskusni putnik, dobro znam da je u hotelskom hladnjaku važno imati i neke svoje hrane, a ne samo onih pustih čokoladica ili piće koje nam hotel skupo ponudi. Zlatni pijesci sve imaju, od striptizeta do ajvara pa ako želite unijeti malo začina u svoj život - bugarsko primorje bi mogla biti brutalna odluka. Ili možda ne?