Merhaba. I još sam u neobičnoj Turskoj, duže nego što sam to planirao! Istanbul sam davnih godina obišao, pa mi se ćeifnulo proputovati čaršijama i kasabama koje je naš nobelovac Ivo Andrić često spominjao. I putovao sam svakako, ali ne mogu baš mnogo kuditi turski transport, jer osim kašnjenja i nacionalne usporenosti, sve ostalo bilo je zadovoljavajuće. Nakon svete Konye, došao sam u mnogo manje sveti Bolu. Gradić je to od 130.000 duša, nekoć zvan Eskihisar, iliti po naški - stara vojna utvrda i nalazi se okružen planinom istog imena.

Autobusom sam se vozio šest sati (75 kuna) i skoro umro, ali druge opcije nije bilo, jer se grad nalazi na staroj cesti na pola puta između Ankare i Istanbula. U Boluu uspješno djeluje jedan od ponajboljih turskih gimnastičkih klubova (uz onaj u Izmiru), pa je i to bio jedan od razloga zašto sam zakoračio baš tu i družio se s ponajboljim turskim gimnastičarima Serjanom, Mertom, Hasanom i Emreom, ali i s njihovim trenerima. Hotel Hilton Hampton svima preporučujem zbog pristupačne cijene (30 USD za noćenje, ako rezervirate ranije), a serviraju božanstveni doručak koji uključuje saće, turske specijalitete nadnaravne kvalitete i nešto lošije voćke, ali valjda ove godine nisu urodile, ili su ih grizli vragovi! Iako je svakog gosta tri dana dosta, ostao sam pet. Opet sam se hamamio u hamamu, kušao nešto više turske rakije, razgledavao bazar i posjetio džamije Kadı i Veliku džamiju. Izvore tople vode Kaplicalar nisam stigao obići, baš kao ni jezera Abant i ono kratersko - Gölcük, ali još sam mlad, sve stignem. Za razliku od Konye, Bolu je skuplji grad, taksi nije tako jeftin, a i restorani su tridesetak posto skuplji. Slobodno sam vrijeme iskoristio za Tax free shopping kojim strancima na aerodromu, uz predočenje robe i obrasca, Turci vraćaju PDV. Nisu sve trgovine tehnički osposobljene za takve akcije, ali one veće i popularnije jesu pa pitajte. Inače, hrvatski državljani blagodati takve kupnje mogu iskusiti izvan EU-a, npr. i u Srbiji, a što mnogi ne znaju. Sve ovisi o iznosu kupnje, a u Turskoj je minimalni iznos stotinjak kuna i već možete zatražiti da vam ispune obrazac za povrat, predajte im putovnicu i slijedite daljnje upute, ili se informirajte na internetu.

Nakon Bolua, dan sam proveo u Istanbulu smjestivši se u simpatični hotel starog kova i luksuza u Taksimu, a već sutra sam muku mučio kako doputovati do Eskeşehira, grada koji je bio moje sljedeće dvodnevno odredište. Vlakovi su već danima bili puni, a karte ni za lijek. Kako mi nije padalo na pamet provesti novih pet, šest sati u autobusu (vlakom nešto manje od tri), odlučio sam otići metroom do željezničke stanice Pandik i pokušati humano i s osmijehom doći do karte, i - uspio sam. Platio sam duplo više, ali sam za tih stotinjak kuna, plus dodatak od deset kuna za veću prtljagu, dobio mjesto u luksuznom kupeu s internetom, monitorom i doručkom uključenim u cijenu. Jest da je kasnije ušla hipernervozna žena (ili je to bio muškarac), kojoj sve ovce nisu bile na broju, ali preživio sam.



Eskişehir je prekrasni gradić sa 700 tisuća glava i rijekom Porsuk Çayı kojom plove gondole, baš kao u Veneciji. Džamija Kurşunlu iz 1525., koju je sagradio Kuban Mustafa Paša, "ministar" za vladavine Sulejmana Veličanstvenog. Hranio sam se tradicionalnim kokorečom kojeg sam prvi put kušao u Izmiru, janjećim iznutricama koje se dobro začine i omotaju crijevima i tako prže. Gdjegdje sam pojeo i kakvu juhu i baklavu punu ljubavi, ali u Turskoj čovjek ne može ostati gladan. O baklavama bih mogao još i još, ali neću i neću. I na kraju balade, kako do Istanbula? Preporučujem Budimpeštu (iako još ne vozi Flixbus Osijek- Ferihegy) i 1500 kuna za povratnu kartu, a Zagreb zna bit skuplji. Vrebajte skoru akciju Turkish Airlinesa koja obično nudi stotinjak eura za povratnu kartu. Wizzar i Ryanair (na žalost) - tamo još ne lete.

U Tursku možete u svako doba godine, ali sada dok je turska lira slaba, posebno se isplati. Ako volite sunce i more i "all inclusive obroke", Antalija je raj na zemlji. Tamo ćete i sada sresti mnoštvo Rusa i Ukrajinaca, pa je dobar provod zajamčen! I ne razmišljajte mnogo, jer je baš sada vrijeme za nove pustolovine bez granica. A ja odoh na još jednu baklavu, baš su me krenule: S orasima, molim…! Teşekkürler!