Datum objave: 16. ožujka, 2022.
Simpatična Slovenija me uvijek razveseli. Teško je propustiti druženje s turističkim novinarima susjedne bratske države koji i u doba korone zdušno rade i često putuju. Kada poznajete vrsne profesionalce Dragu Bulca, Cvetu Potočnik, Ivana Botterija i druge slovenske novinare, odlično organizirani "trip" je zajamčen! A tek prijateljicu Brigitu Bavčar te Štefana Celeca, s kojima nikada nije dosadno.
Vinska klet
U Markovcima, mjestašcu blizu hrvatsko-slovenske granice, dočekala me fina viljamovka i fašnička užina – kiselo zelje s kobasicama, suhim mesom i krumpirom, a koja se sprema isključivo za vrijeme Fašenka v Markovcih (fašnika). Ponosni su domaćini na svoje korente (u Ptuju se zovu kurenti) i "kurentovanje", maskirane likove orača poznatih kao ostatak starih slavenskih proljetnih agrarnih običaja (a kako ih divno opisuje Hrvatska enciklopedija). Kurenti ne progone zimu i kroz svoje obrede i ples u teškoj odjeći od vune, perja i kože dostižu višu razinu svijesti i prolaze proces duhovne preobrazbe. U kuću donose sreću, dobro, radost, slave život u harmoniji s prirodom i istinski suživot čovjeka s čovjekom. A o povezanosti s vinom da i ne govorim. Koranti/kurenti prave svoje vino naziva Mistik, a kušali smo ga u najstarijoj ptujskoj vinskoj kleti uz pojašnjenja Franca Brodnjaka, dugogodišnjeg enologa i prezentatora.
Već nekoliko kilometara od Markovaca naziru se obrisi krasnog baroknog dvorca Dornava s putijima na ulazu u čiju će obnovu država uložiti 30 milijuna eura i neće postati galerija ili muzej, već dom neke škole ili slično. Trenutačno je u derutnom stanju, ali već predosjećam da će Slovenci za taj novac napraviti pravo čudo. A pješice se od dvorca može do Čušekove domačije (poljoprivrednom gospodarstvu) u kojem se i dandanas kao od davnina - sadi i "plete" crveni luk. A kako ne kušati sendviče s puno luka uz nadnaravno ukusnu salatu u koju je uz kuhana jaja dodano i bučino ulje, a mnogi su novinari i kupili koji kilogram tog zdravog povrća neka se nađe u smočnici za crne dane… Dominkovo imanje s tristogodišnjom kućom od blata (u kojoj su izložene stvari nekadašnje vlasnice) - pokazuje svu raskoš slovenske seoske tradicije, a kušanje aromatičnih vina uz mali đeram ne zaboravlja se lako. Već kad smo kod vina, vinovu lozu donesoše Rimljani, a za vrijeme SFRJ oko Ptuja su vinarima zabranili proizvodnju crnih vina, pa su proizvodili bijela. Ako niste kušali Modru frankinju, svakako morate svratiti do Ptuja u kojem su čarobni i slovenski štruklji s orasima. Dok sam dušu i tijelo krijepio u Grand hotelu Primus, perjanici grada, već sam se psihički pripremao za večeru u restoranu Ribič, a nešto prije smo posjetili hotel Mitru i Mitrin hram. Da sam imao još jedan dan, biciklom bih se vozikao po bružuljcima Jeruzalemskih gorica oko Ptuja i Ptujskog dvorca. Restoran Ribič je ponudio sjajan jelovnik, a uz svinjske obrazine kao glavno jelo, posebno me je iznenadio sladoled koji je pripreman s bučinim uljem koje inače ima divan miris po lješnjacima…
Rimsko naselje
Ptujski dvorac je građevina vrijedna pažnje. Kako se nalazi na brežuljku - u prošlosti je imao važnu stratešku ulogu. Dokazi o prvim ljudima na tom području sežu do kamenog doba (keramika i kamene sjekire sada su izložene u Pokrajinskom muzeju). U blizini Ptuja rođen je Janez Puh (tvornica i vozila PUCH u Grazu), Dejan Zavec, svjetski prvak u boksu, Oliver Mlakar – televizijski voditelj i Milenko Šober, prvi urednik turizma na Radiju Slovenija.
Slovenci ne kažu "v Ptuj" već "na Ptuj", a to je, kako mi kaže kolegica Cveta, iznimka u slovenskom jeziku. I mora biti iznimka jer je Ptuj nekada bio najveće rimsko naselje ovoga dijela Europe. Tada je imao 30.000 stanovnika, a Beč desetak tisuća manje. I ako se zaželite nečega novoga, finoga vina i jela od luka i bučina ulja, skoknite do Ptuja i Slovenije koji doista nisu daleko. Ah da, i cijene nisu pretjerano u nebesima, pa je prihvatljivo za svačiji džep. Samo pripazite kojim ćete se cestama kretati i provjerite treba li vam vinjeta, a moguće je i putovanje vlakom preko Zagreba i Pragerskog do Ptuja (13.90 eura za promotivnu jednosmjernu kartu iz Zagreba). Adijo, Slovenija, upam da se kmalu vidimo!