Uvijek mi je milo doći u zeleno Kutjevo. Nije to baš velika kilometraža, ali čovjeka veseli. Kako život prolazi, sve manje imamo vremena za neke ćeife u kojima smo nekada zdušno uživali i opravdavamo se raznim glupostima. Dio sam svojeg života proveo u Požeško-slavonskoj županiji pa mi uvijek zaigra srce kada prijeđem među i zauzmem mjesto u nekom od restorana ili podruma, kojih doista ima kao Rusa. A još kad sretnem drage ljude s kojima sam nekada dijelio prostoriju dopisništva Večernjeg lista u Požegi i one iz drugih medija i organizacija s kojima sam surađivao, srce zaigra kao zvrk. I mnogo me ljudi poznaje, a nekako mi bude žao kada ja ne prepoznam njih jer niz godina preskakanja kontinenata ostavi svoj danak. A onda zasvira tamburica, uvijek se tu nađu neki tamburaši uz čije sam melodije nekada znao feštati do zore na raznim Vincelovima, Martinjima, feštama i fešticama te na glasovitpm požeškom festivalu Aurea Fest. I nije mi žao! Kako život odmiče, pokušajte se vratiti malo unatrag i stati na loptu. Prošlost je nemoguće ponoviti, ali ju je moguće oživiti i ponovno uživati u kapljicama graševine sa žutom etiketom Kutjeva d.d. na Trgu graševine, skoknuti do podruma čika Ive Enjingija ili samo doći na vikend, omastiti brk slavonskim delikatesama, uživati u prirodi i društvu te uživati. Ako nikada niste bili u Kutjevu, nemojte puno čekati jer ne znate što propuštate.



Povod ovotjednog okupljanja u tom vinskom gradiću bio je punjenje festivalskog vina u Kutjevačkom podrumu koji priča mnoge priče, a najbolje ih je prepričavao njihov dugogodišnji prepričavač, a sada umirovljenik – Drago Humski. I opet su pogodili fino vino. Vrhunska graševina berbe 2020. pravi je šampion Festivala graševina i najprodavanija butelja na hrvatskom tržištu. Drugo je festivalsko vino nešto kompleksnije – Maximo nero berbe 2016., tzv. bordoška kupaža sorti cabernet sauvignon, syrah i merlot. I pravo je snažno vino, baš kakva volim, jer kod mene nema sredine, ili je ledena berba, ili je kapljica s brojkom 15 i više! Riječ je o vinima koja su pobrala brojne nagrade diljem svijeta. Kako protokol nalaže i kako je to lijepo vodio Slavenko Čuljak, press officer Festivala, nalijepile su se i etikete na festivalska vina, a cijenjeni gosti rekli su nekoliko lijepih riječi o vinu i festivalu čija priča traje čak 52 godine. Uvijek mi je drago sresti i Antoniju Jozić, požeško-slavonsku županicu. Davno smo se upoznali, još dok je bila gradonačelnica Pleternice i pamtim je kao izuzetno kompetentnu i komunikativnu osobu s kojom je uvijek ugodno popričati. Nikada ne pišem o politici, jer ovo nije kolumna za prve stranice novina, ali postoje političari koje cijenim, koji su puno iznad politike i koji svoj posao obavljaju vođeni srcem i zdravim razumom, a ne stranačkim katekizmima. Kutjevačkog gradonačelnika nisam vidio, zasigurno je igrao nogomet, jer je vrstan atlet, ali bit će prilike! Doista, vino je opet zbližilo ljude, kako to vjekovima čini. To je ta neka kutjevačka vibra koja te drži kada dođeš u taj gradić. Ako se želite provesti i popiti dobro vino, zašto vikend ne provesti u obližnjoj Požegi na Aurea Festu od 27. do 29. kolovoza. Tradicionalno će početi u petak povorkom i izborom najgizdavije Šokice te tamburaškim koncertom. Drugog dana festivala Big Band Požega proslavit će deseti rođendan uz gudački orkestar pod ravnanjem Alana Bjelinskog. Posljednjeg dana festivala Zlatne žice Slavonije nastupit će eminentna imena tamburaške glazbe, a sva tri dana događanja će se moći vidjeti i na Hrvatskoj televiziji. Ako nemate što raditi, ravno u Požegu, a preko Kutjeva i Velike, gdje se možete okupati u bazenima, koji još rade.



I dok su uzvanici lijepili festivalske naljepnice na butelje, a kuburama i sabljama okićeni Trenkovi panduri mirno stajali, novinarka Vesna Milković i ja pozirali smo uz stare mirisave bačve Kutjevačkog podruma s čašama Maxima u rukama. I bilo nam je lijepo, ona uvijek nasmijana kao košuta, a ja mlad kao srndać i malo zarumenjenih obraza. Naravno da nisam propustio degustirati i neka nova vina Kutjeva d.d., koja je predstavio njihov enolog Ivan Marinclin i koja će se za neko vrijeme pojaviti na tržištu. Nekako, kada sam u blizini vina, uvijek se sjetim eminentnog požeškog vinskog kardinala Vlade Bauera, koji je na jednom od svojih brojnih veselih Martinja znao pjevati: Onaj tko pije, umrijet će, tko ne pije, taj će i prije…