Sve se više osjećam kao da živim u zemlji čuda. Afere oko ležaljki na plažama u blizini hotela i odmarališta te ostavljanje ručnika na atraktivnim mjestima još su jedan dokaz kako je kod nas sve moguće i kako baš svaka šuša želi provoditi svoj zakon. I ne samo to! Naplatili bi vlasnici apartmana i klimu, svaku litru vode koju potrošite dok se tuširate, parking...

Ne znam samo kako bi ugradili mjerače vode u tuš, ali zasigurno već postoji neka filozofija. I kada sve skupa zbrojim i oduzmem, opet mi ispadne da je svagdje isplativije ljetovati nego kod nas. Silom prilika prije nekoliko sam dana završio na otoku Hvaru. Nije baš vrvio turistima, ali bi se moglo reći da ih je bilo. Malo dalje od rive šetkala su dva policajca kontrastne visine, jedan nešto viši, drugi podosta niži. I vrebala. Uočio sam, dok sam se slastio rumenim breskvama, da su pisali kazne za parkiranje, ne samo strancima s unajmljenim automobilima nego i lokalcima, koji su, kako kažu, već "oguglali", pa im 250 kuna kazne, ako platiš odmah, dođe kao pokora ili tri Očenaša, a Bog sve pamti! Reda mora biti, davno je to utvrdio rukovoditelj Srećko Šojić u nekom starom filmu u kojem "ne cveta cveće ni u naše preduzeće".

Ali, šalu na stranu. Doista je apsurdno da ti vlasnik apartmana ili pak hotel naplaćuje korištenje suncobrana i ležaljki, jer toga doista - nigdje nema! Svojevremeno sam putovao Tajlandom i drugim azijskim državama, koji od turizma dnevno zarađuju koliko mi godišnje i nikada nisam doživio da hotel uz more svojim gostima naplaćuje ležaljke. Dapače, počasti ih limunadom, sokom, vodom, voćem. Kod nas te počaste pogledima i psovkama, a ne smijemo se ni uvrijediti da se Dalmatinci ili možda Istrani naljute. Redovito sve to u turističkim državama bude ograđeno, jer ima reda, ali hotel plati zakup komu treba i sve je pravno ispravno. Zamislite Hilton uz more, mekane ležaljke, suncobrani, kokteli, tako se to radi. A kad dođeš u Hrvatsku, čim zakoračiš na plažu, traže putovnicu, onda ti daju da legneš na asfalt, naplate i mole Boga da što prije odeš da opet zarade. A još ako trebaš u toalet, vjerojatno i to naplate, što ovisi o broju listića toaletnog papira, ako ga čovjek rabi!? Tko može stati na kraj toj mafiji? Država očito ne može, ali ako bismo pozvali bar jednog od ona dva kontrastna policajca s otoka Hvara, mislim da bi problem brzo riješio, jer postoji da kažnjava, samo mu dajte onaj blok s prekršajnim nalozima, indigo-papir i dobru kemijsku olovku i problem bi se riješio. Ipak, postoji drugi problem. Opasno je ovdje u Hrvatskoj nekoga kažnjavati jer nikada ne znaš tko je čiji rođak, bratić, ljubavnik. Nedavno me iz Pule do Zagreba Blablacarom vozio neki djevojčuljak. I dok smo putovali, objasnila mi je da joj cijela obitelj radi u policiji i na sudu i da kod njih u Puli to ipak puno znači. Veze ima svagdje i tako si prilagođava život! I ne samo ona nego i milijuni hrvatskih državljana. To je jednostavno normalno kao kad paštetom Argeta namažeš kajzericu kupljenu u Lidlu.



Trajekti su hrvatska mračna priča! Silom se prilika čovjek mora njima koristiti, ali uvijek s tragom gorčine u grlu. Mislim da su preskupi (Split - Stari Grad na Hvaru za 94 kune povratno po osobi i bez auta) i prespori (dva sata vožnje). Objasnili mi lokalci da namjerno sporo voze kako bi uštedjeli gorivo, a onda ga "podile", iako turistima svaka minuta nešto znači. Otočani imaju i 50 posto popusta, ali, kako kažu, i da je besplatno, malo bi bilo! S Hvara sam se vraćao onim noćnim, u 20 sati, koji se ipak malo požurio i u Split stigao baš na drugo poluvrijeme finalne utakmice EP-a u nogometu, u kojoj su Talijani dotukli Engleze. Ne znam što se dogodilo s kapetanom te naše lađe da je ubrzao tempo, nadam se ništa ozbiljno i da je danas dobra zdravlja.

I ne bih ja bio ja da opet ne spomenem američke vize, od kojih još uvijek ništa. Nema nikakva pomaka na vidiku, a i već me nekoliko kvaziameričko-hrvatskih Facebook prijatelja "odfrendalo", jer, kažu, vodim antiameričku propagandu, a o Amerima treba pisati samo pohvalno!? I tako, ljeto prolazi, majmuni se i dalje češu, vrućine su nesnosne. Hvarske domaće lignje sa žara pravi su slatkiš za današnje poslijepodne. Bokun hladnog vina i topli Glas Slavonije na stolu. I poneki Očenaš.