Naša usluga tijekom leta u pandemiji koronvirusa je reducirana - upravo nas je blagoglagoljivo na dva jezika obavijestila simpatična stjuardesa naše zrakoplovne dike - Croatia Airlinesa na jutarnjem letu iz Zagreba za Amsterdam. A onda je svaki putnik (nas pedesetak) ponosno preuzeo svoj primjerak bočice vode od 250 ml koju bi trebao cuclati do Schiphola. Srećom, naoružan iskustvom, na put sam ponio doručak. Nije to bio pinklec ili pletena košara ljutog županjskog kulena, hrskave slanine pečene na štapu ili boca feričanačke Miraz Frankovke, ali ne mogu reći da nije bilo slično, jer Slavonci s hranom ne škrtare.

U mojem redu sjedi mršava Amerikanka i gricka krekere od riže, a pritom čita hotelski primjerak Novog zavjeta. Kako ne okreće stranicu već dvadesetak minuta, sigurno je teško zgriješila. Ali lako za grijehe, jer se danas lako pokajati i podebljati lemojzinu - miris mojeg doručka iznad desetog reda leta stvara kulinarsku omaglicu, priviđenje i san svakog hedonista. Dok zrakoplovom šuškaju bočice Jane (to nije reklama, to je tuga), moj sretni utorak je prekrasno i mrsno počeo, a s ručkom ću oko podneva nastaviti u uvijek istinskoj Meki i Medini fine hrane - kraljevskom poslovnom salonu Sky Teama u Amsterdamu.I ne radi se samo o aviokompaniji Croatia Airlines, većina poznatih kompanija reducirala je svoje usluge i u vrijeme leta nudi splačine ili hranu koju je jednostavno nemoguće jesti, a sve pod krinkom epidemiološke prilagodbe. Rigorozni su i u Delti i Turkish Airlinesu. Čista glupost su letovi bez hrane i pića! Kakve veze ima hrana na letu s koronavirusom kada je Svjetska zdravstvena organizacija izdala preporuke za mjere opreza koje uključuju savjete za provođenje prikladnih higijenskih mjera u rukovanju hranom i njezinoj pripremi, a trenutno nema dokaza da bi hrana mogla biti izvor zaraze ako u nju zaraženi ne kiše ili ne kašlje, ali o takvim je situacijama suludo lamentirati. Tako mi krekera od riže, ovaj je svijet doista poludio. Ne moram ni spominjati da svi putnici imaju maske i da se epidemiološke procedure provode do balčaka.I ono malo nejestive hrane što se može naći u lošijim poslovnim salonima u zračnim lukama zamotano je u boju nevinosti ili pak u celofan. Tako sam, na primjer, u zagrebačkom salonu PrimeClass (koji silom prilika obilazim prije leta jer je jedini u velebnom zdanju "Franjo Tuđman") uočio secirani burek u celofanu. Kirurški je sterilno obrađen i zapakiran kao da će ga slati na Veneru. Ne mogu ni pomisliti koliki je to dodatni posao kuharima, a - nepotreban. Odmah pokraj seciranog bureka s junetinom smjestila se posuda s još toplom kajganom bez celofana. Putnici željni hrvatskih jaja i turskog recepta tako mogu uživati i u tom jelu, ali i, nedajbože, kihnuti u blizini i eto vraga. Zapakirane su i jabuke, banane i naranče.Samo želim objasniti da nikako ne razumijem zašto postajemo plastični i glumatamo antikoronamjere kada većina sadašnjih rješenja u avioindustriji nije utemeljena na činjenicama, nego na nečem puno strašnijem - na štednji! I vrapci u Jelisavcu cvrkuću da su prijevoznici u velikim gubitcima i da na sve načine pokušavaju uštedjeti. Žalosno je što su se okomili na putnike, koji im to ne bi trebali zaboraviti. Pomno biram s kim ću letjeti, kako u životu tako i u zraku. Kada nemam druge alternative, kameleonski se prilagodim situaciji, a što i vama sada savjetujem, jer ovo ludilo ne jenjava.I na kraju balade, izbjegavajte nepotrebna putovanja (mislio sam da to nikada u životu neću napisati jer putovanja ne mogu biti nepotrebna). Znam kako vam je, ali mukotrpne provjere i testiranja na aerodromima i granicama znaju iscrpiti čovjeka, psihički i financijski. Ako baš morate jer volite muving, obiđite naše krajeve i ostavite koju kunu u restoranima i hotelima naših ugostitelja, koji jedva spajaju kraj s krajem. Šarani pečeni na rašljama u Baranji i fina vina Vinarije Kolar samo čekaju vaše nepce. A tek perkelt od soma na Ribnjaku! A ti, korono: No pasaran!