I već pod cipelama šušti dosadno lišće, a još malo pa će slavonskim sokacima zamirisati božićni kolači s cimetom. Mmm, već ih osjetim. Ali, prije tog božanskog scenarija, miholjsko ljeto još uvijek pokazuje svoje lijepe čari. Posljednji trzaji ljetnog vremena u bolešću okupiranoj Europi - vraćaju sjećanja.

Možda nas na neka davna putovanja sjeća magnetić na frižideru, šašavi suveniri, ili vrckave slike koje same iskaču kao podsjetnici na Instagramu ili Facebooku, ali milijarde ujedinjenih putnika diljem svijeta misle isto. Žaluje svekoliki puk zbog zrakoplova koji nikada nisu poletjeli, mora i oceana u kojima nije surfao, ili zaplivao te zbog hrane u kojoj nije uživao.Turistički sektor uglavnom miruje, neke teritoriji ipak se polako otvaraju, a neki još više zatvaraju. Gotovo je nemoguće napraviti sažetak svih novosti koje se svakodnevno brzinom svjetlosti odašilju iz raznih država. Ako si državljanin BiH, bez testa na koronu ne možeš tamo, a ako imaš putovnicu Hrvatske, vrata su ti bez ikakvih testova otvorena tamo… Prava je to kakofonija podataka koji bi se trebali proučavati na dnevnoj bazi, a tko za to još ima vremena? Ako doista trebate putovati, svakako pokušajte kontaktirati konzulat zemlje u koju putujete i provjerite što vam je potrebno za ulazak. To se ne odnosi na Veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu čiji zaposlenici telefonom ne daju nikakve korisne informacije, nego naše državljane upućuju na svoju internetsku stranicu na kojoj se može pročitati svašta osim onoga što nam treba?! Sve triput provjerite da vam se ne dogodi da zaglavite negdje na granici, ili vas deportiraju, a što je doista moguće.Jednom sam gotovo bio deportiran iz Rusije (davno, davno) jer nisam imao originalno pozivno pismo hotela na kojem se dobro vidio crveni pečat sa zvijezdom, nego sam to isto pismo ispisao na pisaču i ponio u crno-bijeloj verziji. Ruski carinik me širokogrudno poslao u tranzitnu zonu, a smučilo se mađarskoj kompaniji Malev (koja je tada još postojala, pa kasnije propala), jer su me na svoj trošak trebali vratiti u Budimpeštu. Ipak, spasio sam se (i Malev) nazvavši hotel koji je isprintao novi vaučer (tada nam za ulazak u Rusiju nije bila potrebna viza nego besplatni vaučer!), i taksijem poslao na Šeremetjevo, na moj račun, dakako. I već za nekoliko sati bio mi je dopušten ulazak u tu zemlju, prvi put u životu, a prvi put se pamti! Svako putovanje ima svoju priču, baš kao i svaki dan. Nekada je ona zanimljiva, a nekada ne. Trudim se da vama pričam samo zanimljive priče, a ako katkad omanem, sve je to zbog lošeg vina?!Ne bih ja bio ja da ne prokomentiram najnoviju promidžbenu akciju Qatar Airwaysa usmjerenu nastavnicima i profesorima. Naime, ta poznata i priznata svjetska aviokompanija poklanja 21.000 besplatnih karata učiteljima i profesorima. Da, dobro ste čuli, besplatnu, ali ipak trebate znati da treba platiti aerodromske takse koje katkad na određenim destinacijama znaju biti prilično visoke. U svakom slučaju, ako imate učitelja, ili profesora (ne odnosi se na sveučilišne profesore), ništa ne košta probati dobiti vaučer koji omogućuje "besplatni" let s plaćanjem taksi. Ujedno, svaki će učitelj koji se prijavi na njihovoj internetskog stranici uz besplatni dobiti još jedan vaučer za let s pedeset posto popusta za sebe, prijatelja, ili člana obitelji. Treba pohvaliti tu akciju, jer se konačno netko sjetio i uglavnom samozatajnih učitelja i profesora koji u ova teška vremena daju sve od sebe kako bi svoje učenike poučavali i pripremali za nove životne pobjede. U prošlosti su takve vaučere davali medicinskom osoblju, a sada su okrenuli ploču. Qatar Airways grčevito se bori kako bi normalizirao svoj promet diljem svijeta, i nisu ukinuli letove prema Hrvatskoj (iako je riječ o interkontinentalnim letovima preko Dohe), za razliku od Emiratesa koji su nam prije nekoliko dana rekli goodbye. Sve je to lijepo i krasno, samo se postavlja pitanje kako će se naši učitelji odvažiti na tako daleke pute (pa stajali oni i 300 eura taksi), uz tako niska primanja, ali može se planirati unaprijed, pa možda kupiti kartu za kasnije i na nekoliko obroka. Učitelji u drugim zemljama primaju civilizirane plaće, pa si mogu dopustiti luksuz čestih putovanja i odmora od stresnih situacija. Imam osjećaj da bi baš svi nakon ovog koronaludila trebali otputovati na jednogodišnji godišnji odmor i odmoriti mozak od svih zabrana s kojima se svakodnevno suočavamo. Da, vremena su pasja. Ali, kako je rekao američki filozof i pjesnik Ralph Waldo Emerson: Živi u suncu. Plivaj u moru. Pij divlji zrak.
Pa makar i u neobuzdanim mislima.