Rujan na Karibima i rum u 5 o’clock...
Datum objave: 16. rujna, 2020.
Slatkovinski Porto i romantični Pariz su me raznježili, iako je poraz hrvatske nogometne vrste u ta dva grada (a bio sam na obje utakmice) - bio prilično gorak. Nije mi puno trebalo da svoju rujansku šetnju svijetom završim u nekom drugom kutku planeta. Kako su mi već mjesecima trn u oku francuski egzotični karipski teritoriji Martinique i Gvadalupa, kocka je bačena, a stigla je i karta aviokompanije Corsair kojom sam letio prvi put u životu.
Besplatan test
Naravno, prvo sam odjurio u najbliži pariški laboratorij Biogroup Marx Dormoy kako bih obavio test na COVID-19. Dočekao me je kilometarski red, ali su nadležni odmah shvatili temperamentnu hitnost pa mi dopustili brzo testiranje kako bih već sutra u 14 sati stigao na let SS924 iz pariškog aerodroma Orly u Fort de France, glavni grad Martiniquea. Testiranje je malo neugodno, pustio sam nekoliko suza baš kao političarka Vesna Pusić nakon sjeckanja glavice ljubičastog luka u nekoj lošoj TV emisiji. Test na COVID-19 je u Francuskoj besplatan za sve! Ne razumijem zašto se u Hrvatskoj za njega plaća toliki novac, a ako slučajno morate putovati iz Francuske, moj je savjet da ga besplatno napravite tamo. Umjesto da i naša vlast test učini besplatnim, zamagljuje oči svojim građanima ispraznim pričama i glupim aferama i od naroda pravi ovce. Surovu je realnost puno ljepše proživjeti na nekoj dalekoj plaži i u nekom drugom središtu svijeta gdje je ljuljuškanje mora i pogled na palme sve što čovjeku treba, gdje ovce na bleje, a rum u 5 o’clock predstavlja najveći problem dana. S takvim sam se mislima ukrcao u Airbus A330-300 i osmosatnu vožnju pretvorio u pravi užitak. Hrana je bila odlična, od tjestenine s umakom milaneze pa do pljesnivog sira camembert na francuskom mekom pecivu. Izuzetno mi je leglo crno vino iz Burgundije pa sam tijekom leta popio samo pet bočica, usputno pogledao dva filma s francuskim crnim humorom usklađenim s bojom vina i zatim spavao snom pravednika!? Dočekao me karipski Martinique, jedan od bisera Kariba i od 1946. francuski prekomorski teritorij (uz Gvadalupu, Francusku Gvajanu i Reunion). Do središta grada stigao sam besplatno jer se cijeli rujan (o kakve radosti!) karte na naplaćuju. Ipak, znao sam da dolazim na izuzetno skup otok, za razliku od ostalih karipskih jeftinijih destinacija poput Arube ili Svetog Martina. Ovdje noćenje u prosječnom hotelu stoji stotinjak eura, a dnevno za hranu treba tridesetak eura. Automobil ovaj put nisam iznajmljivao jer se do nekih plaža putovati može brodskim linijama (sadam eura za povratnu kartu), a SIM karticu nisam kupovao jer za najobičniju s jednim gigabajtom interneta treba platiti tridesetak eura. Inače, kako se Martinique smatra dijelom Francuske (a i službena valuta je euro), logično je da ovdje radi moja hrvatska T-mobile SIM kartica. Naravno da nije radila (baš sramotno i prevarantski jer su kartice drugih turista iz EU-a normalno radile). Sva sreća da je u mojem hotelu L‘Impératrice u kreolskom i kolonijalnom stilu u središtu Fort de Francea Wi-Fi signal bio očaravajući.
Ima vremena
Martinique je zeleni otok s tropskim šumama, crnim i bijelim pješčanim plažama (od kojih je najljepša Anse des Salines na jugu), pitoresknim uvalama i tirkiznim morem, a otkrio ga je Kolumbo. Fort de France je najveći grad, mješavina New Orleansa i Francuske rivijere i nekog nevjerojatnog mira. Smješten je na zapadnoj strani otoka između brda i mora oko tvrđave Saint Louis iz 17. stoljeća. Ostale znamenitosti su tvrđave Fort Deasix, Fort Tartenson i Fort Gerbault, crkva Sacre -Coeur de Balata (replika pariške crkve Montmartre) te park La Savane, u kojima se nalazi kip Josephine (Napoleonove supruge) koja je rodom s otoka, točnije iz naselja Saint-Pierre. Ljepotom me šokirala prekrasna zgrada biblioteke Schoelcher izgrađena u art nouveau i bizantskom stilu (1884.) koja je sagrađena u Parizu, a onda "dio po dio" brodovima otpremljena u FdF. Nazvana je po humanistu Victoru Schoelcheru, inicijatoru gradnje i donatoru 9000 knjiga. Baš kao i drugdje na Karibima, ovdje svi imaju vremena i vrijedi moja omiljena poslovica: sve što možeš danas, ostavi za sutra!U hotelsku mi sobu i sada dok pišem ove retke dopire karipska glazba iz obližnjeg bara, a svaki se dan u 17 sati po lokalnom vremenu (23 sata po hrvatskom vremenu) s društvom uputim na obližnju plažu Anse-a-l’Ane na nekoliko čašica domaćeg ruma (a na otoku postoji nekoliko tvornica) koji krasi "tankih" 50 % alkohola. Nema sumnje, rumski se pripremam za sljedeći karipski dragulj - Gvadalupu. Jer kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljani!