Datum objave: 24. lipnja, 2020.
Tko još ne zna da o Hrvatskim željeznicama pišem samo u superlativima?! Teško je u našoj državi nešto javno kritizirati, posebice ustanove, javne službe i poduzeća na državnoj grbači jer te odmah pribiju na stup srama i automatizmom postaješ narodni neprijatelj. To svi novinari dobro znaju, a ako vas više zanima ta problematika, prosurfajte stranicama Hrvatskog novinarskog društva.
Problematično je poimanje kritike koja ne mora značiti cipelarenje riječima, nego biti poticaj za nešto bolje i humanije. E, to bolje i humanije bi trebalo biti imperativ za sve nas. A sada ću se vratiti na vlakove, koje posebno volim hvaliti, ali i kuditi! Oduvijek je bilo da netko ima, a netko nema. Japan, Francuska, Njemačka, Italija, Rusija… npr. imaju, a Bugarska, Hrvatska, Rumunjska, Mađarska, Srbija – nemaju. Brze vlakove, dakako! Dok smo mi sretni da nam je većina pruga elektrificirana, ljudi piju kavu na Mjesecu i rješavaju osmosmjerke, a neke hrvatske gradiće i dalje unatoč tračnicama - povezuju autobusi. Uspostavljanje željezničkog prometa od Našica preko Čaglina do Pleternice vjerojatno neću doživjeti.
Maske
S prvim danima ljeta i jenjavanjem opakog koronavirusa, dočekali smo i pokretanje međunarodnog željezničkog prometa između Hrvatske i susjedstva. Tako je od početka tjedna domovina povezana s Austrijom i Slovenijom, s Njemačkom i Švicarskom (vagoni s ležajima i za spavanje) promet kreće 27. lipnja, a s Mađarskom 1. srpnja (Beli Manastir – Magyarboly – Pečuh). U vlakovima i kolodvorima Njemačke i Austrije putnici moraju koristiti zaštitne maske, a preporuka je i drugdje, piše na portalu HŽ-a. Lijepa je to vijest da izlazimo iz konzerviranog stanja, pa usporedno sa zračnim prometom u okolne države možemo i tradicionalnim vlakom, koji je ipak puno komotniji. Naravno, ne uvijek. Iako se putovanje u prvoj rečenici spomenutom državnom kompanijom pokatkad može pretvoriti u pravi križni put, možda pokoru ili čak u golgotu, kako se uzme?! S radošću sam dočekao vijest o uspostavi domaćeg prometa od 11. svibnja. Godinama putujem na relaciji Đurđenovac – Zagreb, uglavnom glasovitom Podravkom (ranga Intercity), koja Slavoniju s metropolom povezuje u cik zore, a u našu se ravnicu vraća u blago popodne te se u Osijeku prema voznom redu zaustavila u simboličnih 21.21. Tom je vlaku potrebno 4 sata i 46 minuta da dođe od Zagreba do Osijeka. Podravka je kultni vlak, o njemu je pisala velika Julijana Matanović, ali od kultnog sada nije ostalo ni „k“. Vjerujem da se ni ubojstva u vlakovima iz krimića Agathe Christie u našem vlaku ne bi mogla dogoditi na vrijeme?! A baš koristeći usluge HŽ-a, svašta sam doživio. Kada se s putovanja vraćam s nekoliko kofera, redovito i već dugi niz godina – presjedam u autobuse vukući kofere po krupnom šljunku na raznim opskurnim željezničkim kolodvorima. Tu nas kao sardine potrpaju u pokatkad i prašnjave autobuse, san svakog alergičara i bake u misnoj odjeći koja ide k liječniku u Zagreb! Pokatkad se dogodi da na blagajni u Zagrebu kupim kartu prvog razreda, a onda u vlaku uočim da uopće ne postoji vagon prvog razreda. Dogodi se da mi ne naplate kartu prvog razreda tvrdeći da je besplatan zbog presjedanja, pa onda dođe čika kondukter i naplati kartu, ali bez propisane kazne.
Presjedanje
Svašta mi se događalo kao čestom putniku Hrvatskih željeznica i sve bi te zgode komotno mogle stati u knjižicu cvjetića putovanja našim prugama. Da nisam putovao željeznicama cijeloga svijeta, možda bi mi bilo svejedno. Oni koji me znaju, znaju da mi nikada neće biti svejedno jer ne tražim vožnju s kavijarom i belugom, nego uslugu koju pošteno platim. A kada bi tako svi u Hrvatskoj započeli prigovarati, brzo bi se mijenjalo društvo i poimanje kritike o kojoj sam lamentirao na početku teksta.Prije nekoliko dana na internetu sam kupio kartu prvog razreda s rezervacijom od Đurđenovca do Zagreba. S kartice mi je uredno skinut iznos i gotovo sam bio zgranut jer je sve prošlo tako glatko da sam jedva čekao da doputujem konačno bez presjedanja. Ali! Na ulazu u čekaonicu đurđenovačkog kolodvorčića već je stajala nekakva fotokopirana obavijest. Gotovo sam se onesvijestio kada sam pročitao da će vlakovi opet do nekog datuma voziti samo do Virovitice, a onda će putnici presjedati u autobuse koji će voziti do Koprivnice, u kojoj će se opet ukrcati u vlak za Zagreb. U novo doba tehnologija i tehnike HŽ-u je teško bilo tu obavijest poslati pri kupnji karte na internetu ili ne naplaćivati prvi razred i IC dodatak! Ako ste ikada čitali talijanski strip Alan Ford, onda sigurno znate da lik Grunf ima legendarnu izjavu: Bolje ispasti budala nego iz vlaka. HŽ od mene često učini budalu, a ispasti iz vlaka - još uvijek stignem!