Pogledajte na sat. Nadam se da i kod vas najveća kazaljka pokazuje ljetne planove, ili na mome trebam promijeniti bateriju?! Iako ljeto kalendarski počinje tek 20. lipnja, taj kalendar ne priznajem, jer mi je dosta zime, hladnjikavog proljeća te svega popratno lošeg. Unatoč sporom otvaranju državnih granica treba početi s planiranjem i kupnjom karata, hotela i aranžmana. Iako svi preporučuju domaće destinacije u kojima, kako kaže hrvatski Englez i turistički mag Paul Bradbury, HTZ i mnoge turističke zajednice u 21. stoljeću komuniciraju starovjerskim telefaksom, ništa nas ne sprječava da ipak malo skoknemo i u susjedni šor.

Nadležni se svim silama trude da domaće putnike zadrže u domovini, pa i kod krinkom Cro kartice, na koju bi darežljivi poslodavci svojim zaposlenicima trebali uplaćivati milodare do iznosa od 2500 kuna. Budući da je Balkan sjedište malverzacija (a bar smo geografski na Balkanu), i bez kristalne kugle vidim kako će se iznosi s te iste kartice prodavati za gotovinu (skini s kartice 1500, a meni isplati 1000 kuna, i slični poduzetnički scenariji...). Nema problema kojem naši specijalisti ne znaju stati na kraj, a i nema robe koja se ne može prodati! Daj Bože da griješim, a u slučaju krive prosudbe - pokore se ne bojim.Poštanski pretinac ovih mi je dana sve puniji. Stižu razne ponude hrvatskih i svjetskih agencija (ne, avioni iz Osijeka još ne lete, ako ste na to mislili), bude se hoteli i nude dvodnevne vikend-aranžmane s raznim tretmanima u toplicama ili ljetnim odredištima. Ono što mi je zapalo za oko to su kontinentalne destinacije. Iako tipični Slavonci, naviknuti na Dravu i šarane na rašljama, više vole more i bevandu s frtalj više vina, našeg sam se mora nekako zasitio. Ne mogu reći da ne bih mogao izdržati u brčkanju u Zatonu, ili na prekrasnoj Palmižani (Hvar), kod poznate kolekcionarke umjetničkih djela i čuvarice raja Dagmar Meneghello. Izlanula bi majka moja Vjekoslava: Hvali more, drž‘ se kraja!, a sve dok bi jela slasne suhe smokve koje joj svake godine pošalje kolegica Seka iz Pirovca na Moru.Pa što bih onda preporučio? Za početak - Trakošćan. Ako još niste posjetili taj bajkoviti dvorac, mnogo toga ste propustili. Naime, jedno ili dva noćenja za dvoje, uz doručak, ili polupansion u Hotelu Trakošćan, koji se nalazi tik uz dvorac, korištenje bazena i panoramske saune na stranici ponudadana.hr nudi se za 599 kuna naviše, što smatram izuzetno dobrom prilikom, jer ta cijena u sebi nosi piće dobrodošlice, sat tenisa, bicikl, i još neka iznenađenja. Prije uplate - dvaput provjerite!U našem narodu uvriježeno je mišljenje da u toplice trebaš ići samo onda kada si bolestan, kada te stegne reuma, ishijas, ili možda kada te bole stopala. Taj rehabilitacijski pristup odavno je napušten u ostatku svijetu, a kao dobar primjer navest ću mađarske terme u koje gosti dolaze (čak iz daleke Njemačke i Švedske), kako bi odmorili dušu i tijelo, a ako pritom izliječe i neku bolest za koju nisu znali da imaju, još bolje! Susjedni Harkanj i Šikloš prave su kupačke oaze, a vinska oaza respektabilni je Vilanj sa širokom paletom finih vina koja omekšaju i najteže karaktere.Savjetujem iznajmljivanje vikendice koja košta od 150 do 300 kuna po danu, a kako se obogaćeni vinskim parama u kasno predvečerje negdje u Donjem Miholjcu, ili Belom Manastiru, ne bi susreli s čuvarima reda i sigurnosti. I sami znati da su oni uvijek spremni primiti vaš dobrovoljni prilog u vječno praznu kesu državnog proračuna. Pričekajte još koji dan i u Mađarsku će se moći slobodno, znam da ste nestrpljivi, ali sve ćete stići, jer je ljeto dovoljno dugačko i pod pretpostavkom da se ovo zlo od boleštine čije zlo ime namjerno neću niti pisati - ne vrati!Ako ste možda skeptični oko putovanja u Trakošćan, ili susjednu Mađu, uvijek vam preostaje naša Slavonija. Tu živimo, a možda nikada nismo bili u Županji, Virovitici, jeli slavonsku pizzu u Pizzeriji Jeronim u Kutjevu na koju kreativni domaćin stavlja kulen i ajvar, ili pijuckali vrhunsku bijelu ili crnu kupažu vina Venje u podrumu čika Ive Enjingija, u Hrnjevcu. Sjetite se, jeste li ikada bili u našičkom Zavičajnom muzeju u Dvorcu Pejačević, kojeg sa srcem vodi ravnateljica Silvija Lučevnjak? Ako je vaš odgovor ne, onda provjerite radno vrijeme zanimljivih vam ustanova u susjedstvu i palite pilu. Teško čovjek može shvatiti vrijednost drugih svjetskih krajeva ako do kraja nije istražio svoj zavičaj. I što sam ono želio reći? Ah, da, izgleda da me pri spomenu na vedute, mirise i okuse zavičaja - trese nostalgija. Ljeto nam se vratilo, vou, vou, vou… I pošaljite razglednicu!