Kolumne
Putničke svaštarije Piše: Slobodan Kadić
Finski mir i osmijeh od uha do uha
Datum objave: 15. travnja, 2020.

Putovanja donose nova poznanstva, prijateljstva, a pokatkad i ljubavne veze. Puno sam puta upoznao putnike koji su se zbližili razgledajući gradove i spomenike, zaljubili se na kavama i onda nakon višemjesečnih dopisivanja odjedrili na zajednička putovanja od kojih se jedno zove - brak!

Na tim sam lutanjima loptom šarenom sreo ljude iz raznih zemalja koji imaju drukčije poglede na svijet ili možda izgledaju arogantno, ali kada ih čovjek upozna, shvati da poštenije i jednostavnije osobe ne postoje. Naravno, uvijek postoje iznimke i pojedinci s kojima je ugodno putovati i podijeliti komadić od vrućine rastopljene čokolade, svakodnevne neočekivane zgode i nezgode, a onda s njima produžiti kontakt do kraja života.
Vjera u ljude
Čovjek se zbliži i u muci na aerodromima, onda kada iščekuje polijetanje zrakoplova nakon pet sati kašnjenja ili kad treba nekoga da prokomentira izuzetno drsko ponašanje ‘šalteruša‘ na čekiranju koje pod svaku cijenu žele naplatiti tih 50 dolara za nekoliko kilograma iznad dopuštenog limita prtljage! Bilo je slučajeva, iako nije dopušteno, da sam prtljagu nepoznate osobe "priznao" kao svoju samo kako ta osoba ne bi platila puno dolara pri registraciji (jer ih nije imala), a ja sam imao pravo na još jedan besplatan kofer! Neću ni razmišljati što mi se sve moglo dogoditi u slučaju nekih neregularnosti, ali nije me bilo strah i nikada nisam imao nikakvih neugodnosti jer bez obzira na sve - još uvijek vjerujem u ljude! Naravno, one iskonske, poštene i od krvi i mesa i koji također žele pomoći. Da sam se tako opekao, puhao bih i na hladno. Istina je da mi se svaki ljudski potez uvijek trostruko vratio, pa sam s nepoznatim ljudima toliko puta besplatno putovao od aerodroma do središta hotela, bio gost na jahti i još mnogo toga lijepoga.I da ne zaboravim, baš sam jučer primio mail od čovjeka kojeg sam upoznao u Africi u zračnoj luci Sveti Toma. Nekoliko smo sati zajedno čekali let za Lisabon i sa sobom je nosio golemi buket cvijeća za zaručnicu. Pričao mi je da je došao u Afriku kako bi kupio zemljište i sagradio vikendicu. Sada mi je napisao da je promijenio mišljenje i odustao od te ideje jer je shvatio da je sretan što živi u Portugalu, sretnoj zemlji s toliko mogućnosti i s puno sunca! Ova pričica s poukom samo je uvod u još simpatičniju pričicu o indeksu sreće za 2020. godinu na kojem je pobjedu već treću godinu zaredom odnijela - Finska. Uvijek se sjetim svojeg prvog posjeta toj prekrasnoj zemlji davnih devedesetih. Tada sam živio u Ukrajini i jedne sam zime krenuo u goste prijateljici Radi Borić, koja je tada radila na Sveučilištu u Helsinkiju. Prošetali smo gradom, jeli losos u njezinoj kuharskoj izvedbi i odali se čarima jeftine kupnje. Sjećam se da sam se u Ukrajinu vratio s jednim kovčegom odjeće – više. Očarao me taj finski mir, mirnoća ljudi i ulica. Nigdje nije bilo stresa, vike i cike i svi su djelovali zadovoljno, pa i - Rada.I nije samo tako u Finskoj, slično je u svim skandinavskim zemljama koje se također nalaze na vrhu ljestvice tog svjetskog istraživanja o sreći i koje svijetu šalju sličnu poruku - brinite se jedni za druge i za okoliš te obrazujte djecu! Ta poruka naročito odzvanja sada kada je cijeli svijet pao na tjeme zbog koronavirusa ugrožavajući djeci djetinjstvo i prisiljavajući ih da uče na daljinu i da se zbližuju s računalima umjesto s prijateljima u razredu. Ne mogu ni zamisliti sličnu situaciju u doba mojeg djetinjstva i školovanja u područnoj školi malog slavonskog sela našičkog okruga, baš ništa različitog od mnogih slavonskih sela koja imaju sličnu patinu.
Jači nego prije
Nakon Finske, ostalih deset država s najsretnijim ljudima su Danska, Švicarska, Island, Norveška, Nizozemska, Švedska, Novi Zeland, Luksemburg i Austrija. Hrvatska godinama zauzima sredinu ljestvice od ukupno 156 zemalja koje su obuhvaćene istraživanjem. Kakvi god rezultati indeksa sreće bili, sretnih ljudi ima svagdje. I u Đurđenovcu, i u Bukureštu, i u Aucklandu.Zato pokušajte biti jedni od njih. Iako naš narod more brojne patnje, ljudskost smo puno puta dokazali, a ni pažnje prema drugima ni dandanas ne nedostaje. Samo, pokušajmo malo više misliti o nečem lijepom, bez obzira na besparicu i trenutnu nemogućnost putovanja. Svi mi imamo nešto zbog čega trebamo biti sretni, iako toga možda nismo svjesni. Iskoristite ovo teško vrijeme kada morate ostajati kod kuće za pronalaženje te sreće na koju ste možda zaboravili i već sutradan ćete se probuditi jači nego prije. Uz osmijeh od uha do uha!