Datum objave: 1. travnja, 2020.
Proljetnu je Moskvu napala snježna oluja. U jeku je jednotjedna polukarantena s preporukom ostajanja u kući i suzdržavanja od bauljanja ulicama bez pravog razloga (posao, bolnica, hitni slučajevi). Umirovljenicima su ukinuli korištenje besplatnih pokaza u javnom prijevozu, a učenicima i studentima popuste, pa su vagoni metroa nerijetko poluprazni. Najavljuju pravu karantenu, ali uza sav ovaj snijeg i vjetar doista nije potrebna jer ni psa nema na ulici 15-milijunskog grada.
U odnosu prema Hrvatskoj, u Rusiji je život koliko-toliko i normalan. Pritom ne računam otkaz svih letova popularne aviokompanije Pobjeda (iz grupacije Aeroflot) na dva mjeseca ili zatvaranje trgovina s odjećom i kozmetikom te trgovačkih centara.
Dobre ponude
Vlakovi i autobusi voze, a svi Rusi koji imaju dače ili po naški vikendice, već su odavno nadomak velikih gradova u carstvu roštilja, votke i saljotke (usoljenih fileta ribe) te saune. Na Kamčatki se kupaju u toploj vodi i potocima na -20 ili kuhaju jaja na termalnim izvorima. Da, da, sve sam to prošao. Shvatili su opušteni Rusi taj tjedan opreza kao vrijeme za odmor na trošak države jer je riječ o plaćenom tjednu samo kako bi ljudi ostali kod kuće i tako suzbili najezdu koronavirusa. U zabačenim sibirskim selima mnogi ne znaju ni u kojoj smo godini i da se SSSR odavno raspao, a o opasnom virusu – bolje da i ne govorim.Na drugoj strani Europe, opako drukčija slika! Željeznički promet, zračne i autobusne linije u Hrvatskoj miruju i čekaju neka bolja vremena. Mnogi nestrpljivi grizu nokte i pitaju se kada će ona doći, ali entuzijasti i optimisti već naveliko planiraju odlaske te dolaske za drugi dio ove turbulentne godine. Iako je sada teško govoriti o putovanjima kada se mora ostajati pod svojim krovom i kada mnogi bez posla i plaća jedva spajaju kraj s krajem, u nadi moramo živjeti. Posebno je teško putnicima kojima su putovanja droga, ali upravo nam ovo vrijeme tihovanja može pomoći u planovima za buduća sretnija razdoblja kada ćemo pod nekim suncobranom na Karibima uz dva kokosova oraha, slamčicu i marakuju - proživljavati drugu mladost. I kad čovjek pomisli da je vrijeme stalo, iznenadi se kad na internetskim stranicama pronađe izuzetno dobre ponude budućih putovanja. Ako malo proguglate webom, cijene letova za SAD, Meksiko, Azore, Koreju i neke egzotične destinacije doživljavaju pravu renesansu i prodaju se za bagatelu od 120 pa do 350 eura. Svako zlo za neko dobro. Uglavnom je riječ o letovima KLM-a, Air Europe, Air Canade ili TAP-a iz Barcelone, Madrida, Lisabona, Pariza, Amsterdama, Budimpešte ili Beča. Moj je savjet, a ako ste u mogućnosti i planirate putovati u drugom dijelu 2020. godine ili čak početkom 2021., kupite neku od tih karata. Zašto? Jednostavno zato što ništa ne možete izgubiti i što je to trenutno za vas win-win situacija. Naime, u ovoj situaciji avioprijevoznici dopuštaju promjene termina i najjeftinijih karata do kraja godine, a ako i odustanete od putovanja, daju vam vaučer koji možete iskoristiti kasnije za neko drugo putovanje. Također, velika je vjerojatnost da će se vrijeme nekih od tih letova i drastično promijeniti, što vam automatski daje pravo da i vi besplatno promijenite datume, a u mnogim slučajevima i polaznu destinaciju.
Niže cijene
Slično je i s hotelima. Mnogi su radikalno snizili cijene, ali ako rezervirate preko stranice booking.com, svakako izaberite rezervaciju s besplatnim otkazivanjem i suzdržite se od upisivanja broja svoje kreditne kartice, jer objekt koji rezervirate u svakom trenu može za potvrdu rezervacije povući novac s vašeg računa i blokirati ga, pa čak i uzeti za svoje svrhe, a kasnije je do povrata trnovit put. Za rezervacije u kojima traže broj kreditne kartice imam jednu prepaid Mastercard karticu s 50 kuna na njoj, a ako hotel pokuša uzeti novac iako još nije vrijeme za to, banka me odmah obavijesti porukom. Razmislite i o takvoj opciji.Kako bih iskoristio posljednje dane ruske slobode prije potpune pomrčine i karantene, vikend sam proveo u provincijskom gradiću Kalugi. Tamo su naputke ruskog predsjednika Putina o ponašanju u doba koronavirusa shvatili puno ozbiljnije nego u prijestolnici. Njegov se umirujući glas s mnogobrojnih zvučnika širio pustom glavnom ulicom i plašio ptice. Osjećao sam se kao jedini stranac u gradu s gotovo 400.000 stanovnika jer su svi ostali već ranije strogo kontroliranim zrakoplovima napustili Rusku Federaciju. U mojem su hotelu Sheraton zbog opreza zatvorili restoran i kompleks s bazenom i saunama. Unatoč svemu, dobri stari ruski vlakovi voze i nadam se da će tako i ostati kako bih sljedećeg tjedna mogao skoknuti do glavnog grada Republike Čuvašije, Čeboksarija na rijeci Volgi. Dok ostatak svijeta živi neke svoje tragedije, mi u Rusiji pokušavamo živjeti kako znamo i umijemo. Votka, saljotka, ali na kraju - samo da ne bude raspaljotka!