Karibi se čovjeku uvuku pod kožu. Lako se naviknuti na bezbrižna jutra tirkiznog kolorita, slasne morske plodove, ljenčarenje i poneki iznenadni te kratkotrajni tuš egzotičnog dažda (ah, kako lijepo zvuči ta naša stara riječ za kišu – nap. aut.). Da sam imao kist, iako nisam slikar, ni jedan detalj tog nebeskog akvarela ne bih izostavio. Zapravo, bit će mi potrebno nekoliko tjedana kako bih se i psihički vratio u kišnu i tmurnu Europu koja mi nakon čistog raja sada djeluje kao prva stepenica pakla.Prošloga sam tjedna pisao o Svetom Martinu, a upravo se otuda može krenuti u osvajanje obližnjih vulkanskih otočića od kojih zastaje dah. Angvila im je najbliži susjed i za ništa na svijetu ne bih propustio susret s tim otokom čije ime dolazi od španjolske riječi za jegulju, a koja je Britanski prekomorski teritorij s Elizabetom II. na čelu. Unaprijed sam pripremio 53 američka dolara koliko stoji povratno putovanje sa svim pristojbama koje u svakom smjeru traje 20 minuta.Brod nas je ostavio na nekoj pustopoljini i sada je trebalo pronaći prijevoz do glavnog grada koji se simbolično naziva The Valley. Postojala je i mogućnost i iznajmljivanja automobila za 25 USD dnevno, ali tu ideju odmah sam zaboravio. Naime, na Angvili se vozi krivom (čitaj: lijevom) stranom ceste, kao i u drugim britanskim teritorijama, a to bi mi je tada ipak bilo malo previše za moj opušteni mozak! Dosadni je taksist oko mene graktao tražeći 20 dolara do civilizacije, ali sam njegovu melankoličnu ponudu glatko odbio, jer sam želio provjeriti sve druge mogućnosti. Ako se nađete u takvoj situaciji da ne znate kako ćete nekamo, razmislite o svim mogućnostima transporta, pa i o autostopiranju koje na Angvili, kasnije sam doznao, baš i nije rasprostranjeno. Da je komunikativnost izuzetno važna ubrzo sam opet dokazao. Upoznao sam ženu koja je trebala zaprimiti svježe i mirisne novine koje stižu iz tiskare na Svetom Martinu i dostaviti ih u sve veće trgovine na otoku. Nije bila riječ o Glasu Slavonije, jer do udaljene Angvile još uvijek nije stigao! Naravno da zgođušna ženica nije odoljela mojemu šarmu i ljubazno me povezla do samog središta glavnog grada u kojem sam fotografirao mjesnu crkvu i ljude, a posjetio sam i poštu kako bih kupio kolekciju egzotičnih poštanskih markica. Bila je to prava uvertira prije sjajnog popodneva na čarobnoj plaži u zaljevu Shoal. Dvije ležaljke sa suncobranom u najboljoj zoni nisam platio više od 70 kuna, iako sam otok i nije tako jeftin. Osnovna im je valuta istočnokaripski dolar koji je platežno sredstvo i u Antigvi i u Barbudi, Grenadi, na Svetom Kristoforu i Nevisu, i nekim drugim manje poznatim otocima, a koristi se od 1965., kada je zamijenio dolar Britanske Zapadne Indije. Naravno da je američki dolar i ovdje gotovo jednakovrijedna valuta, što olakšava život nama strancima. Ni jedna karipska država nije jeftina, pa detaljnije o cijenama neću, iako solidna mesna pizza na plaži s pićem stoji oko 150 kuna. Tirkizna Shoal plaža bilo je pravo otkriće, pa sam u kasnim popodnevnim satima Angvilu napustio poprilično osunčan i umoran.Nakon dana odmora na Svetom Martinu koje sam proveo u shoppingu u bescarinskim trgovinama, red je došao na plovidbu na drugi egzotični otok. Bio je to mondeni Sveti Bartolomej koji je sastavni dio Francuske. Povratna karta stoji šestotinjak kuna i plovi se jedan sat, a cilj mi je bio Nikki plaža u blizini glavnog grada Gustavije. Zapravo, tamo je sve blizu, jer se prostire na 24 kvadratna kilometra, a stanovnici, uglavnom normadijskog, bretanjskog i švedskog podrijetla, uglavnom se bave luksuznim turizmom. Tako primjerice ležaljka na plaži za jednu osobu stoji oko tristo kuna dnevno, a restoranske su cijene prave pariške, jednom riječju – previsoke! Unatoč tome, pejsaži i pijesak - ne mogu se opisati. Činilo mi se da su svi gosti na otoku bili prezadovoljni ponuđenim. Nigdje nisam uočio nikakvu agresiju, svi su se smijali, gologrudno sunčali i uživali u životu i prijateljstvu, pijuckali vino, ili rum..., pametni ljudi! Samo se čulo slijetanje i polijetanje zrakoplova na zračnoj luci Saint-Jean (koja se također nalazi uz plažu, ali je manje poznata od Maho plaže, jer tamo ne slijeću veliki zrakoplovi).Dan po dan i završila je moja karipska pustolovina i KLM me vratio u Europu. Za drugi put ostavio sam putovanje na obližnje otoke – Svetog Eustahija i Sabu. Znate li da je siječanj prekrasan u dalekoj Aziji i središnjoj Africi? Ali, pričekajmo prvo novogodišnje želje i čašu šampanjca u ponoć!