Casablanca mi je oduvijek bila enigma, ima taj grad nešto romantično i divlje u sebi, teško objašnjivi šarm. Popularnim ga je učinila ratna romansa s Humphreyjem Bogartom i Ingrid Bergman nagrađena s tri Oscara. Iako više ne izgleda tako crno-bijelo kao nekada, patina se nije promijenila, a raskoš ljetnih boja budi sva osjetila.

Ne govorimo o glavnom marokanskog gradu, tu čast ima Rabat, ali Casa, kako je iz dragosti naziva njezinih šest milijuna stanovnika, središte je poslovnog svijeta. Tu se u neraskidivom čvoru moderni svijet sastaje s arapskom kulturom i tradicijom. A ako znate francuski ili arapski, pravi ste car! Lako ćete se snalaziti prašnjavim cestama prepunim auta, piti pravu pravcatu kavu u tajnim uličicama i možda nekome izjavljivati – ljubav.Da, postoje mjesta u svačijem životu koja su predodređena za nešto. Netko voli Firencu, netko Pariz, mnogima odgovara potraga za nečim što još možda ne postoji i što se u magli nalazi daleko od razvijene Europe, svi smo mi različiti. Početkom 20. stoljeća i za vrijeme pedesetogodišnjeg francuskog protektorata nad Marokom, Casablanca se od malog berberskog naselja razvila u pravi megalopolis s jednom od najvećih umjetnih luka na svijetu. Lovorike pripisuju francuskom maršalu Lyauteyu, prvom kolonijalnom upravitelju Maroka koji je baš tu želio napraviti luku prema uzoru na onu u Marseillesu. Osim teretnih brodova, danas Casablanca kao grad kontrasta ima i raskošne vile, kolibe i potleušice u predgrađu i arhitekturu od koje zastaje dah. Teško ćete promašiti džamiju Hasana II., šetnju promenadom Corniche, kupnju u medini (tako se nazivaju afrički stari gradovi unutar gradova) i kupanje u Atlantskom oceanu. Atlantik je vrag, tako često objašnjavam kada me prijatelji pitaju kako je kupati se npr. u Senegalu ili u Portugalu. Nije to ono more koje nama odgovara i na koje smo naviknuli. Hladnije je, nemirnije i izazovnije, ali probati se mora. I kada odlazim na takva mjesta, gotovo svaki hotel ima i svoje bazene, pa izabarem ono što mi toga dana odgovara. A što vas još može dočekati u Casablanci? Ono što ne piše u turističkim vodičima je da su Marokanci izuzetno gostoljubiv narod. Nisu gladni za novcem i neće vas pokušati prevariti kada u voćarnici kupujete kilogram grožđa. Zapravo, meni su uvijek davali i koju voćku više, možda i zbog i moje „atletske figure“. I kada ujutro nakon svitanja ulice Casablance uz željeznički kolodvor Casa Port zamirišu slasnim lepinjama pečenim na biljnom ulju, i za vas će cijena biti ista kao i za domaće - dva marokanska dirhama ili nešto više od jedne kune. Da sam npr. u Senegalu ili na Zanzibaru, mislim da bi se cijena automatski popela na pet kuna! Bijela boja kože na nekim kontinentima uvijek nosi svoju cijenu, ma kako to potresno zvučalo, iako česti putnici jako dobro znaju o čemu pišem.Osim Casa Porta, drugi željeznički kolodvor je Casa Voyageurs, a obje zgrade krasi suvremena arhitektura. Ako se namjerite putovati u Maroko, putovanje vlakom je u svakom slučaju – najbolja opcija. Vlakovi su jeftini i željeznica je tu dignuta na razinu filozofije. Nema švercanja u prvom razredu, kondukteri su strogi, valjda su ih strogom pogledu naučili Francuzi, ili sam se ja namjerio na nekog loše volje. Čak je zračna luka Casablanca Mohammed V. izvrsno povezana s gradom i za pola sata i tridesetak kuna – već ste tamo gdje morate biti. Na aerodromu besplatno dijele SIM kartice za mobitele, pa se nije teško spojiti na internet, a ako se zaželite prave jurnjave vlakom, savjetujem vam da dva dana odvojite za izlet u Tangier pokraj Gibraltara koji se nalazi na sjeveru Maroka, a pritom se nadajući da ćete posjetiti i Marakesh koji južnije. Iz Casablance do Tangiera za samo dva sata i deset minuta vozi superbrzi vlak Al Boraq, inačica afričkog TGV-a. Unatoč izazovnoj mističnosti, ne preporučuje se noćnom Casablancom i medinom šetati sam, posebice ako ste žensko.Pripazite i na imena ulica koja se često mijenjaju, pa vas mogu uputiti na krivu adresu jer ljudi obično pamte stara imena. A kada putovati? Odmah sada! Sada je najljepše jer nije prehladno, cijene su povoljne, a i aviokarte iz obližnjih država. Casablanca pomladi čovjeka. Valjda je to ta enigma koja me tamo vječno vuče.