Vrijeme je za hlađenje. Dok milijuni ljudi bježe iz košnica zvanih gradovi u morski plićak i na plaže u potrazi za čistom vodom i dugo kuhanim kukuruzima, odlučio sam iz tropske Moskve otputovati u čudesni suptropski i ruski Soči.

Vjerojatno vam je ostao u sjećanju po Zimskoj olimpijadi, ali i po nevjerojatnoj nogometnoj utakmici u kojoj smo prošle godine pregazili tovariše Ruse na zvjezdanom putu do finala mundijala. Kakva su to vremena bila, ponovila se! U nekoj sam portugalskoj internetskoj agenciji kupio jeftinu aviokartu, za petstotinjak kuna, što se može nazvati dobro obavljenim shoppingom. Ugrabio sam povratni let Aeroflotom, najbolje što se može ponuditi, jer se uvijek isplati platiti nekoliko kuna više i putovati kao čovjek, a ne zgrbljen u sardina-sjedalima pojedinih zrakoplovnih kompanija. S druge strane, prijevoznici visoke reputacije nude i iće i piće tijekom leta. Naravno da je bilo i jeftinijih karata, ali mi se nije putovalo poljoprivrednim letovima, s kojima sam se u Nizozemskim Antilima posebno upoznao. Caka zbog koje su neki letovi u punoj sezoni jeftiniji jest u tome što je riječ o noćnom polasku. Mnogi ljudi ne vole noćne i ponoćne letove s ranim dolascima na odredište, a meni se baš sviđaju. Uvijek ću prije izabrati ranojutarnji ili noćni let nego dnevni. Izuzetno me živciraju gradske vreve i gubljenje vremena u taksiju ili autobusu, a o kašnjenjima i usputnim prometnim nezgodama – da i ne govorim! Poletjeli smo nakon ponoći, dva sata poslije dočekao me novi aerodrom u Sočiju, kodnog imena AER, ali i taksist Miša, koji me za stotinjak kuna odvezao do Radisson Bluea, hotela u turističkom naselju Roza Hutor, 40-minuta prosječne vožnje od Adlera i nešto više od Sočija. Tu hoteli nisu iz sovjetskog doba, nego novijeg datuma, a svojedobno su internetom kružile šaljive fotografije njihova čudesnog rasporeda u toaletima za dvoje ili troje!? Ceste su prekrasne, divno sagrađene za Olimpijadu i SP u nogometu, pa sam putovao kao ruski car. Kako smo se uspinjali prema Krasnoj Poljani i Roza Hutoru, osjećao sam veseli pritisak u ušima i leptiriće u trbuhu. Nevjerojatno je kako se u tih pedesetak kilometara udaljenosti između Sočija i mora te visokih gora nadmorska visina toliko promijeni, ali i izmijeni snijeg i sunce. Hvala Bogu, sada se snijeg vidio samo na planinskim vrhovima, na kolosalnih 2320 metara, do kojih sam stigao vučnicom (150 kuna za dva smjera). Ne bih se kladio da taj snijeg nije bio na nekom vrhu obližnje Gruzije, s kojom, nota bene, Rusija ima zamrznute odnose!? Iako je Severina vidjela snijeg u maju, tu sam je malo pretekao, jer sam ga ja vidio u lipnju. Naravno, nikad je neću preteći u drugim stvarima, ako me razumijete. I tako mi se pružila divna prilika da u četiri dana uživam u planinskom svježem zraku, crnomorskoj klimi, finoj papici, a posebno u dimljenoj ribi. Uživam i u šašliku (ruskom ražnjiću), hinkaliju (tijestu s mesom), kavkaskim lepinjama (lavaš) te juhi soljanka.Već i ptice na grani znaju da volim vrhunsko vino, pa i prometna policija pojedinih dalekih i zaostalih kineskih provincija, ali ni konjak diplomatski odbiti neću. Shvatili ste, vrhunskih „čajeva“ ovdje ne nedostaje. Iako Rusi s Gruzijcima nisu baš O.K., naveliko uvoze njihova prefina vina spravljena prema tradicionalnoj metodi, a što se tiče konjaka – bez premca je onaj armenski po imenu Ararat. Na svijetu postoje samo dvije države s izuzetnim konjakom – Francuska i Armenija.A Soči nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Iako svi imate Google, moram naglasiti da je taj mali biser Crnog mora ljetna rezidencija ruskog predsjednika Vladimira Putina. Jedan od čak 18 ljetnikovaca druga Staljina – nalazi se pet kilometara od Sočija u sanatoriju Zelenaja Roša. Kamuflirana je u zeleno i oskudne rasvjete, a ispred nje se nalazi njegov voštani kip i privatni bazen. Priča se da zgradu posjećuje njegov duh, pa se gosti trebaju pripaziti. Lukav je taj Staljin bio, volio je 2 u 1 – i more i gore. Mislim da i trenutni ruski predsjednik voli 2 u 1, a možda i 3 u 1! Dok čitate ove svaštarije, znajte da su pisane nekoliko metara od toplog mora. Zavalio sam se u tešku hladovinu, okružen seksepilnim Ruskinjama u izuzetno bijelim badekostimima, a pokraj nas je i čuvar plaže. I da sam poslao tu fotografiju, ne biste mi vjerovali! Čudo neviđeno.