Nepodnošljiva je lakoća postojanja na ovim moskovskim pasjim vrućinama. U četiri ujutro – već je dan, a kad se ubrzo pojavi sunce, cijeli se grad prži na mikrovalnim temperaturama. I sve to ne bi bilo čudno da govorim o Marakešu, ali, brate, Moskva slovi za hladni grad!

Tek popodne zapuše povjetarac, pa se ulice, parkovi i bulevari napune ljudima koji još nisu otišli u svoje dače (na ruskom – vikendice), poližu koji sladoled, možda popiju koju čašicu votke, razmijene nježnost s voljenom osobom i već na spavanac. Sve skromno, glavni je grad skup, a i što se nježnosti tiče – oni to rade umjereno. Čude se i sami Moskovljani, kažu, ne pamte da je bilo ovako vrelo, pa im se odmah i raspoloženje promijenilo. Mnogi nisu više kao inače naprasiti i grubi – nego se samo smiju kao da su, oprosti mi, Bože - napušeni.


Sunce doista zna opaliti čovjeka, sjetimo se samo naših Dalmatinaca, pa Španjolaca, Kubanaca. Kada ima sunca, ima i fešte, i veselja, i svega. Nadam se da je sunce i u Slavoniji prosulo veselje, ne samo u nogometu, kada smo Velšane namjerno „ispekli“ na plus 30, nego da i ljudi pozitivnije razmišljaju, a ne da nakon kupanja na Kopiki i pogleda na stanje na tekućem – moraju piti Praxitene!? Uglavnom, kako sam odavno Moskovljanin, poručio bih suncu da nas posjećuje i preko zime jer ga iskreno volimo, baš volimo. Za one koji se možda pripremaju u rusku metropolu, najbolji mjeseci su srpanj, kolovoz, siječanj i travanj. Posebno je to važno natuknuti sve većoj putnici – Antoniji Brkić, koja u Moskvu planira, pa nikako, a čekamo je. Sve Sanje, Anje, Marije, Ivani, Martini, Ane…, vrijeme je za razradbu plana. Kao i uvijek kad planiramo putovanje, držimo se ovakvog redoslijeda: prvo se kupuje zrakoplovna karta, onda hotel/hostel/apartman i nakon toga viza (ako je potrebna, a za Rusku Federaciju je potrebna i lako se ishodi). Odlučite se, ne odugovlačite proceduru!
Sudbina je nevjerojatna stvar. U svom životnom vijeku sam prije Moskve (iako sam uvijek imao izbora) po nekoliko godina živio u Pekingu, Kijevu i Lavovu. Nekako me uvijek privlačio istok, dok većinu ljudi privlači zapad, Amerika i druge zemlje blagostanja. Možda zato što ne volim prenemaganje, istok je čista realnost. Pa i sada, ako bih trebao izabrati sljedeće putovanje, to svakako ne bi bila Kanada ili Amerika. Ipak, ne bih sada o Južnoj Americi, jer je to posebna priča. Imaju sve te zemlje svoje čari, a svaka koju posjetimo – nešto ostavi u nama.

Moskva je ipak nešto posebno, ovo nije ruska propaganda, ali grad s neslužbenih 20 milijuna ljudi – svakom pruža šansu. Odlična je to točka i za druga putovanja jer su aviokarte u nas jeftinije. Zašto bismo letjeli iz Zagreba ako je let iz Budimpešte jeftiniji. To je ta priča, razumjet će moja vojska stalnih čitateljica i čitatelja. Vjerojatno ste proteklih dana svjedočili medijskoj kampanji prvog izravnog leta iz američke Philadelphije u Dubrovnik. Mašala, sretan sam što se to dogodilo. Nadam se da će se uskoro tako moći letjeti i iz drugih gradova SAD-a u npr. Zagreb. Znam da se to u dogledno vrijeme ili možda nikad neće dogoditi s Croatia Airlinesom. Nikad ne reci nikad.
Ali, s druge strane, baš nešto razmišljam što će nam zapravo izravni letovi prema dalekim destinacijama. Meni ne trebaju jer su gotovo uvijek skuplji od onih s jednim presjedanjem. Uvijek radije kupujem neizravne letove koji, osim jeftinoće, donose i pregršt nagradnih milja i bodova, a pruža se i mogućnost uživanja u iću i piću poslovnih salona diljem svijeta. Naravno, ljudima koji ne znaju strane jezike ili su starije životne dobi – izravni su letovi bombončić… A američki turisti koji u Hrvatsku ulaze bez viza (?!) vole jednostavnost, pa im želim dobrodošlicu u grad pod Srđem.
I tako, sto ljudi – sto ćudi. Ako i vas pate ruske vrućine (čitaj: pasje), osvježite se, uključite Slavonski radio ili skoknite na Dravu. Moja moskovska rijeka Moskva nije dobra za kupanje, a velika Volga je daleko... Slavonke i Slavonci - aktivirajte se. Ah, baš vam zavidim.