Život bez interneta - nezamisliv je, kako na nebu, tako i na zemlji! Valjda više ni u supermarketu ne možemo kupiti konzervu goveđeg gulaša a da ta transakcija nije internetom „dopuzala“ do glavnog servera trgovačkog lanca ili da netko nije vidio što smo kupili. A da i ne govorim kada plaćamo karticom jer ako nema „njega“ - nema ni plaćanja! Legendarne su "pegle" za kreditne kartice davno "otpeglale" svoje i završile u ropotarnici povijesti, pa svaka transakcija ovisi o struji i njemu. Ako ga nema samo nekoliko sati ili možda Facebook ne radi jedno obično prijepodne – nastane prava zbrka.

Odmah to postaje vijest za portale i može imati negativan utjecaj na financijske rezultate kompanije koja internet nudi ili u ovom slučaju na Facebook jer tako pokazuje da je ranjiv i da naši podaci, zapravo, nikada nisu bili sigurni. Bez interneta nema ni avionskih karata ni sustava rezervacije, frequent flyer programa i online-čekiranja. Da, da, toliko je važan taj internet da nam je zapravo bez njega život nezamisliv. Ta sve bi stalo. Pišemo i provjeravamo poslovne ili privatne mejlove, igramo igrice, koristimo društvene mreže, gledamo filmove. Kada se na to navučemo, teško se skinuti. Baš smo postali bešćutni roboti i pomalo se udaljili sami od sebe… bar neki.


Ukorak s vremenom idu i zrakoplovne kompanije jer mnoge od njih još od davnih dana svojim putnicima nude nešto što je nekad bila znanstvena fantastika – Wi-Fi u nebesima. Ali, ne sve i ne pod jednakim uvjetima. Besplatni Wi-Fi nude i vlakovi, metroi i tramvaji nekih metropola poput Moskve, brodovi i autobusi. Naši vlakovi, naravno, ne nude ništa, pa ni to. Nedavno sam američkim Unitedom iz San Francisca letio u Auckland. Odužio se let ili mi se to samo činilo, minute su sporo klizile, spavalo mi se nije. Iz pretinca je virio plastificirani papir s uputama za spajanje na Wi-Fi internet. Dijete se probudilo u meni. Razveselio sam se ponudi koja je za 9.99 dolara na nebu davala dvosatni pristup mreži svih mreža. Prvo sam se mobitelom spojio na Wi-Fi, a onda karticom kupio vrijeme. Prvih pola sata sam odlično surfao i čak objavio fotografiju s leta, ali je negdje daleko ponad Pacifika – sve otišlo k vragu. Neće pa neće, bio sam ljutit kao ris, nestabilne satelitske veze – zakazale su! Šezdesetak kuna nije veliki novac, ali sam pošteno platio uslugu koja mi je pošteno trebala biti i omogućena. Kako slijedim svoje principe, nedugo nakon slijetanja na Novi Zeland napisao sam reklamaciju Unitedu da internet nisam mogao koristiti u cijelosti. Promptno su mi odgovorili da se ispričavaju i vratili 9.99 USD na karticu. Poruka je jasna, ako niste zadovoljni uslugom – tražite i dat će vam se!
Nema zapravo transportnog sredstva u kojem nisam pisao Putničke svaštarije, ma koliko to zvuči nestvarno. Jednog sam zagonetnog utorka kolumnu pisao u avionu, baš kao i sada. Kako sam je odmah nakon slijetanja i što prije trebao poslati u redakciju našeg Glasa da bi u srijedu ugledala svjetlo dana, dogodilo se veliko kašnjenje tog zrakoplova iz Moskve pri čemu je bio upitan moj sljedeći let u Aziju, ali i slanje teksta. Znao sam da Turkish Airlines nudi Wi-Fi, ali nikada čovjek ne zna je l‘ ga kapetan aktivirao ili ne. Dok sam trčao amsterdamskom zračnom lukom kako ne bih poljubio vrata „gejta“, nadao sam se sretnom ishodu jer je vrijeme curilo. Sve se na kraju odlično završilo. Ne samo da Turkish nudi Wi-Fi svim putnicima nego je on i besplatan za sitne mejlove i poruke.

Osim Turkisha, besplatni internet u avionima nude ili bar donedavno jesu i Air China, Philippine Airlines i Emirates i neki drugi. On možda nije dostupan u svim njihovim zrakoplovima, ali postoji. Besplatni internet ne znači da ćete tako lako moći gledati You tube, film Tko pjeva, zlo ne misli ili uživo slušati Radio Vatikan!? Veći paketi bržeg interneta stoje i više od 70 USD, a mogu se kupiti na sat, na megabajte ili na cijeli let. Ako se pitate nudi li naša perjanica Croatia Airlines – Wi-Fi, naravno da ne nudi. Osim navedenih, imaju ga Aeroflot, Air Canada, Air France, KLM, Alitalia, American Airlines, British Airways, Delta, Iberia, Lufthansa, Ryanair, SAS... Aeroflot ga npr. nudi samo na avionima Airbus 330 i Boeing 777 baš kao i Turkish. Na potonjem 24 sata stoji 14.99 USD, a kod Rusa 150 mb – 50 USD, prava znanstvena fantastika.
Osim besplatnog interneta gore, besplatan je i na većini aerodroma, pa i na našem zagrebačkom. U Aziji će vas pri prijavljivanju na besplatni aerodromski Wi-Fi – uglavnom pitati za broj mobitela na koji će sustav poslati lozinku. Ne brinite se, slobodno upišite hrvatski broj, poruke stižu i na njih. U Latinskoj Americi – spaja se bez pitanja.
I na kraju, kako upravo letim Boeingom 777, ovaj će tekst ekskluzivno s 10.000 metara visine preko satelitskog interneta doći do vas. Klik.