Ponekad se stidimo postaviti pitanje jer nam zaspi dar govora. Ponekad zbog toga ostanemo gladni, žedni ili trpimo glavobolju tijekom cijelog leta. Bezbroj je putnika koji zapravo ne znaju što smiju, a što bi možda graničilo s dobrim ukusom. Ako pripadate jednima od njih – na pravom ste mjestu.

Bezbroj mojih putovanja započinje u cik zore i s prvim pijetlovima. Sam biram takve letove zbog brojnih prednosti, a često znam stići dan prije i prespavati, npr. u Budimpešti, Parizu ili Amsterdamu te hvatati prvi autobus ili besplatan shuttle iz obližnjeg hotela do zračne luke. Hoteli okolo aerodroma obično nude besplatan prijevoz pa ne trošite na taksi i ne budite naivni poput češke sobarice! Samo se dobro raspitajte i pošaljite mail recepciji.


Na jutarnje letove iz Moskve putujem jeftinim taksijem (80 kn), a noću se tako i vraćam. Tada je promet u ruskoj metropoli rijedak pa je vožnja taksijem pravi doživljaj. Danju mi to ne bi palo na pamet jer prometna košnica izaziva vječna kašnjenja pa tada do npr. moskovske luke Šeremetjevo jurim vlakom Aeroexpress (45 kn i 35 minuta vožnje). Kada letim iz Zagreba – prvo iz Slavonije putujem muzejskim noćnim vlakom jer volim starine ili možda autobusom jer sam ljubitelj raštimanih sjedala i brkatih arogantnih vozača i konduktera. Onda se tramvajem (4 kn) došlepam do Autobusnog kolodvora te uhvatim prvi autobus do Franje Tuđmana (30 kn). Ako baš i nemam vremena, aplikacijom naručim taksi (95 kn) i to je to. U Hrvatskoj baš i nemamo puno prometne alternative. Što se Osijeka tiče, njihova ponuda letova me ne zadovoljava, a simpatični zrakoplovčić koji ga spaja sa Zagrebom obično zbog guste magle ne poleti kad se ja pojavim pa zakasnim na sve letove toga dana i dođe mi da poludim mlad. A parking naplaćuju po njujorškim cijenama pa je ljudima jeftinije parkirati uz obližnja polja suncokreta ili uljane repice te pritom proučavati pčele. Ukratko, jutarnja i kasna putovanja imaju još jednu veliku prednost od dnevnih – uglavnom su jeftinija!
A kada stignete u avion, tada ste stigli u svoje carstvo. To se, naravno, ne odnosi na niskobudžetne kompanije poput Wizzaira, Ryanaira u kojima i zrak naplaćuju. Nažalost, prošle sam godine putovao niskobudžetnom Transavijom iz Amsterdama do Casablance u Maroku. Pokraj mene je na neudobnom sjedalu sjedio prosijedi Amerikanac koji je želio popiti kavu. Dobio ju je za tri eura. Nije se prestajao čuditi do slijetanja, a kada je pitao stjuarda gdje se nalazi toalet, dobio je odgovor da se nalazi u prednjem dijelu aviona i da je korištenje, zamislite - besplatno! To ga je još više začudilo pa je zaključio da je Europa u banani?! Vidite koliko mu je malo trebalo da to shvati.

Kod pravih zrakoplovnih kompanija – na letu je sve osim tax free robe – besplatno. Kompanija Emirates naplaćuje malu bočicu šampanjca oko 15 američkih dolara, a druge takva luksuzna pića i ne nude. Ako ste nakon serviranja obroka još uvijek gladni, ništa vas ne može spriječiti da pitate za repetu, a stjuardesa će obično dati sve od sebe da vam ispuni želju. Iznad sjedišta postoji tipka za poziv, pritisnite je, malo pričekajte dok se netko ne pojavi i zamolite. Njihov je posao da vaše putovanje učine užitkom. Osim za hranu, možete pitati i za čašicu više, a ako vas pati glavobolja – za tabletu ibuprofena. Svaki zrakoplov trebao bi imati tablete protiv bolova, a nekoliko puta sam ih i ja zatražio i ubrzo dobio. Ako vam se ne sviđa mala čaša soka uz ručak, zamolite stjuardesu za cijelu limenku, a ako ne volite čaj ili kavu, većina dobrih aviokompanija nudi toplu čokoladu. Dobrim smatram Turkish Airlines, Air France, KLM, Qatar Airways, Emirates, Singapore Airlines, Deltu... Za one koji putuju Aeroflotom dobra je vijest da ponovo na letovima u ekonomskom razredu besplatno serviraju vino. Naravno da je "žnj" kvalitete, ali ide kao alva jer su Rusi žedniji od ostalih.
Stjuardese vam mogu donijeti i vlažne higijenske maramice, grožđanu mast, češalj, kemijsku olovku, četkicu i pastu za zube, a na nekim interkontinentalnim letovima i čarape. Uvijek i lako putnik može do grickalica, kikirikija ili slanih pereca te bočica vode.
Ne mora nam biti neugodno, sve je to pripremljeno za nas. Samo treba pitati. Ne kaže naš narod uzalud: Tko pita, ne skita!