Kad sam bio dvadesetogodišnjak, nije mi bilo važno hoću li spavati u starom krevetu na kat u sobici u kojoj je osim mene spavalo i hrkalo još barem nekoliko putnika te pokoji pauk ili možda u jednokrevetnoj sobi s toaletom i tušem na kraju hodnika uz zajedničku kuhinju u podrumu.

Nije me posebno brinulo što su moji ukućani bili ljudi iz cijeloga svijeta, nijedna barijera nije postojala i živjeti zajedno nekoliko dana –mogao je biti samo plus i novo iskustvo. Svi smo imali isti cilj – putovanje i pustolovinu uz malo novca, pa rijetki su se rodili s milijun dolara na računu. Probuditi se u hostelu tik uz Aju Sofiju i još iz kreveta promatrati njezine kupole – bilo je neprocjenjivo blago. Svaki početak je težak, učeći, studirajući i radeći gradimo sebe uz svesrdnu pomoć roditelja i obitelji koji stoički podnose sve naše životne pustolovine. Onda se sjećam da se netko u tim nastambama (čitaj: hostelima) uvijek uz zvuke alarma i paljenje svjetla budio u sitnim jutarnjim satima kako bi uhvatio jutarnji let ili prvi autobus prema beskraju. O kako sam ljut kad me netko probudi. Ali, nekako se moralo početi, prva putovanja su uvijek nevina, nespretna i možda nemušto organizirana baš poput prvih ljubavi jer samo jednom prva zora sviće, kako pjeva Sanja iz Fosila. Promaše se vozni redovi jer autobusi i vlakovi baš te srijede ne voze, naivno kupite pogrešnu kartu za pogrešan vlak, čekate da se otvori prva pekara u Francuskoj pa shvatite da baš ponedjeljkom nijedna u tom selu ne radi ili vas za desetak eura prevari švercer valuta u Ukrajini! Errare humanum est.Sada rjeđe spavam u hostelima - jer što je čovjek stariji – ipak traži neku udobnost, hotele, bazene i poslovne salone. I ima ih svakakvih, kada ih izaberete, uvijek pročitajte preporuke i iskustva bivših putnika koji znaju detaljno opisati kakvi su bili kreveti, jesu li plahte bile poderane, jesu li ih grickali komarice ili stjenice ili je kuhinja bila očajno neuredna i bez otvarača za konzerve te vadičepa. A i sami budite pedantni. Kada se vratite s puta, napišite ocjenu objekta koja će možda nekome pomoći ili odmoći. Hosteli u nekim državama (npr. u Skandinaviji) izgledaju bolje od nekih hrvatskih hotela! U njima borave cijele obitelji pa ih lukavo mame popustima i odlično opremljenim suvremenim kuhinjama u kojima mogu skuhati ručak s lokalnim namirnicama s peškarije.Preporučujem internetsku stranicu booking.com, a ukoliko želite dodatno zaraditi svojim bukiranjem hotela i hostela, prvo otvorite račun na wizzair.com pa ćete od svakog rezerviranog putovanja preko bookinga dobivati 10 posto na svoj Wizzair račun, a što možete u vidu kredita iskoristiti za kupnju avio karata te kompanije (npr. iz Osijeka u Basel op.a.) Euri su u zraku; samo ih treba pametno uhvatiti. Kada je hostelima riječ i ukoliko narednih nekoliko godina planirate jeftino putovati i odsjedati u njima, nije loše razmisliti i o nekoj od Hostelling International kartica. Za to se možete obratiti Hrvatskom ferijalnom i hostelskom savezu, a kako piše na hicroatia.com – imaju više od 3,7 milijuna korisnika koja članovima nudi razne pogodnosti i velike popuste u više od 4.000 hostela u preko 80 zemalja od Australije do Kube. HI hosteli prihvaćaju sve ljude, bez obzira na narodnost, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje i nalaze se na odličnim mjestima diljem svijeta i na centralnim lokacijama na Jadranu (npr. u Zadru, Dubrovniku, Starom Gradu na Hvaru ili u Puli) ili npr. u Zagrebu u Petrinjskoj, odmah pored Glavnog kolodvora.Članstvo je jeftino, priznajem, nedavno sam obnovio članarinu za karticu Senior i platio 60 kuna. Kada treba nekoliko sati prije leta jeftino prespavati, a ne plaćati stotinjak eura za noćenje na aerodromima – eto rješenja! Nude nekoliko kartica, od HI Junior (za mlade od 14 do navršenih 30 godina za 60 kuna), HI Senior (za starije od 30 godina), HI Dijete (za osobe do 14 godina za 10 kuna) te HI Grupa (za desetak i više pojedinaca uz godišnju grupnu članarinu od 240 kuna). Postoji i HI dnevna kartica koju gost može dobiti prilikom prijave u hostelu i kupiti markicu dobrodošlice za deset kuna i opet ostvariti popust.U razvijenom svijetu bez predrasuda, a smatram da mi to još uvijek nismo, u hostelima odsjeda i staro i mlado. Pa krenite onda i vi, spakirajte se, popravite frizuru, popijte Brufen jer godine nisu važne. Sarajevska grupa Nervozni poštar davno je i staro i mlado sa stricem i strinom slala u cirkus Kolorado da vide tetku na trapezu, a vjerujte, hosteli pokatkad znaju biti pravi cirkus. Simpatični cirkus čiju predstavu nećete zaboraviti dok ste živi!