Siječanj kao najduži mjesec ipak prolazi brzo. Ako niste zaglavili u nekom austrijskom mondenom skijalištu ili daleko na egzotičnom Tajlandu te pritom iskoristili predviđeni proračun zimskog godišnjeg odmora, još uvijek imate prilike uhvatiti pokoju zraku toplog sunca u zemljama sjeverne Afrike (Maroko, Tunis, Egipat, Izrael). Baš su aktivne velike rasprodaje prema tim destinacijama iz obližnjih zračnih luka (Budimpešta, Beč, Venecija), pa malo proguglajte i uštedite na kartama i hotelu. Vjerojatno već znate da nekada možete otputovati daleko na dva-tri dana, a platiti manje nego da želite skoknuti do Zagreba ili skupljeg baranjskog restorana.

U hotel dolazim kako bih se odmorio, a ne umorio. Naravno, cijenim sve one koji se zdravo hrane, svakodnevno vježbaju i umaraju, ali ne bih – hvala! Kalorije više volim trošiti u nekom vinskom podrumu, ugodnom restoranu ili u laganoj šetnjici pri izlasku iz već spomenutog podruma. Ne moram ni kazati da se kalorije dobro gube i na aerodromima. Neki su toliko veliki da brojač koraka na Googleu poludi i brzo preleti postavljenu granicu od 10.000. Bez obzira na sve, mijenjajući terminale i kontinente, ipak sam u dobroj formi.
Već sam puno puta pisao o dobrobitima putovanja. Možda su se neki od vas i okuražili pa napravili prvi korak svijetom pa im se svidjelo i žele još. To treba pozdraviti, najteže se maknuti iz male sredine i zakoračiti u taj beskrajni svijet novih mogućnosti i nekih novih običaja, navika i tradicije. Ti običaji pokatkad djeluju čudno, ali zemlju koju prvi put posjećujete treba dobro proučiti i doznati što se smije, a što ne. Kada sam se prije sijaset godina preselio u Peking, pomislio sam da ću poludjeti u tom kulturnom šoku. U početku mi je sve smetalo, od komaraca koji su bili nemilosrdni pa do meni izrazito neukusne kineske hrane koja se u većini restorana pripremala u nehigijenskim uvjetima. Iako Kinezi za sanitarnu inspekciju nisu čuli, preživio sam. I nakon nekoliko mi je mjeseci bilo potpuno svejedno kada Kinezi svježe oglabanu kost elegantno bace ispod stola. Nipošto u Kini se smijete mahati štapićima za jelo, a posebno ih ne ubadati u zdjelu s rižom jer se tako radi kod bdijenja nad umrlom osobom. O tome vam pričam, putnik se za svaku situaciju treba racionalno pripremiti, a sviđa li mu se postupak lokalaca – za nekoliko minuta već neće biti bitno. Stoga, ne zaboravite na pripremu putovanja pa ako npr. planirate u arapske zemlje, dobro zapamtite da se ne smije jesti lijevom rukom, a u hotele sa ženskom osobom možete samo ako ste u braku i imate vjenčani list. Turisti i putnici se u mnogim zemljama smatraju ovcama za šišanje, pa treba biti oprezan i odoljeti tradicionalnoj trgovačkoj lukavosti. Sve što napišem u ovoj kolumni, uvijek se temelji na osobnom iskustvu koje pokatkad može odskakati od iskustva drugih putnika.

Putujući Afrikom, nailazite na tisuću fenomena, ali onaj najveći je kada trgovac vidi „mani, mani“ ili američki dolar. Tada se događa bum, tijelo mu podrhtava, a tada često nastupa i varanje. Na vama je da zaustavite proces i kažete „ne, hvala“. Kao primjer sam spomenuo Afriku, iako se slične stvari mogu dogoditi svagdje gdje ste očiti stranac, a i boja vaše kože pokatkad recipijentu šalje krivi podatak da imate novca kao blata, pa vas treba oderati. Ako ste možda bili u Indiji, sigurno znate da ne smijete namigivati jer se to može krivo protumačiti kao seksualna gesta, pa bi moglo biti svašta, a ako su vam poznate indijske sapunice – i „nešta“... U Kambodži sam proveo 15-ak dana, ali sam dobro znao da se ne smije dodirivati nečija glava ili dodavati predmete preko glave jer se ona smatra svetom. U Meksiku domaćici pri dolasku u goste obavezno treba pokloniti cvijeće ili čokoladu, ali cvjetovi ne smiju biti neveni ili pak crvene boje, koja simbolizira smrt. U Južnoj Koreji nikada ne pišite crvenom tintom jer se njome pišu imena umrlih, a u Rusiji npr. domaćici možete pokloniti krizanteme. U mnogim zemljama u restoranima morate pojesti sve s tanjura ili će se smatrati signalom da kuhar nije dobro odradio svoj posao… Postoji tisuće običaja koje je nemoguće opisati, a koji će vas razveseliti ili rastužiti. Ali ne dajte se pokolebati. Ako sada sjedite u svom domu u Požegi, Kutjevu ili Josipovcu, pomislite koliko je novih ljudi i teritorija ispred vas koje samo čekaju vaš dolazak. Svijet je lopta šarena, zabijte taj pobjednički gol i otputujte. Pitate me kamo. Nebitno, samo krenite, što čekate…