Zašto uopće putujemo? Neki zbog uživanja u lijepim stvarima i novim krajevima, neki zbog zabave, odmora, aktivnosti, novih znanja i izazova, a neki zbog zdravlja, boljeg upoznavanja sebe i drugih ili zbog sreće. Lijepo je doživjeti zemlje i njihove ljude, naučiti nekoliko riječi stranog jezika, običaje i tradiciju. Nije lijepo što naši ljudi izuzetno malo putuju! Možda ne znaju drukčije, a i besparica je, pomislit ćete! Ali ne, za simpatično putovanje ne treba puno. S dragom se osobom za malo novca možete uputiti do okolnog gradića, dvorca, vinograda, skoknuti do susjedne države i probuditi sva osjetila. Ne treba to odmah biti putovanje iz snova vrijedno tisuće dolara.

Na svojim putovanjima diljem svijeta susrećem razne profile putnika i turista, onih koji vole luksuz i koji si ga mogu priuštiti, poput našeg poznatog novinara i bioenergetičara Željka Marušića kojeg sam nedavno sreo na Zanzibaru, i one koji putuju skromno, odsjedaju u hostelima i ne jedu skupe jastoge i crni kavijar već jeftine konzerve i lokalni street food. Jedna stvar povezuje ta dva tipa putnika – sreća!
Točno, putovanje je sreća. Pa i to i sami dobro znate kada vas prolaze trnci već pri kupnji avionske karte i/ili planiranju. Pa noć prije leta ne spavate, trabunjate o prtljazi i zaboravite u nju strpati pribor za higijenu ili zametnete putovnicu… Sve je to naša putnička sreća kada imamo dovoljno vremena za razmišljanja o svojim ciljevima i životima. A upravo je to ono čega nemamo u svojim selima i gradovima jer živimo brzim tempom i nemamo vremena misliti o bitnom i nebitnom. Na putovanjima često otkrivamo neke svoje osobine kojih nismo bili svjesni, a padaju i neke nove ideje…
Prema Tonyiju Wheeleru, autoru Lonely Planeta (ma znate što je to), postoje loše zemlje! Kao vječni putnik, popisao je u knjizi "Bad lands" države u kojima prema osobnom iskustvu baš i ne vole putnike i turiste. Pa ni svoj narod. Kriteriji su bili: kult ličnosti, terorizam, vanjske prijetnje i ponašanje prema svojim državljanima. Sigurno ćete pogoditi da se na tom popisu našla Sjeverna Koreja, ali tu su lijepo spomenute i pojašnjene Kuba, Libija, Albanija, Irak… Knjiga je doživjela veliku popularnost, a na hrvatski nikada nije prevedena. Kako sam posjetio većinu spomenutih zemalja, složio bih se s Wheelerom uz napomenu da se Albanija izdiže iz prašine i postaje zanimljiva destinacija, a Kuba i dalje dobro zarađuje na europskim putnicima zaračunavajući im triput više cijene samo zato što su bijeli. Slično je i u većini afričkih zemalja u kojima strance gledaju kao na dolare. Samo keš, rekle bi lopuže iz kockarskog miljea. Nasuprot lošim i nesretnim zemljama u kojima je život pakao, postoje i one sretne.
Sreću je teško izmjeriti brojkama, ta nije ona kilogram meda ili četvrt kilograma parizera?! Ujedinjeni narodi ipak su "izvagali" sreću. Već godinama provode istraživanje o zemljama u kojima žive najsretniji ljudi (World Happines Report.) Do rezultata došlo se na temelju brojnih studija koje su uključivale najvažnije društvene čimbenike koji utječu na subjektivnu sreću (ekonomske, zdravstvene i psihološke). Zamislite sada putovanja u te države koje su izuzetno visoko rangirane i po životnom standardu. Ukratko, u njih ne možete otputovati na tjedan dana s 300 dolara u džepu kao u Tajland ili Filipine. Trebat će vam neobjašnjivo više, zato ako imate takve planove, već se danas okanite cigareta i alkohola (ako sve to konzumirate) i počnite sa štednjom u kasici prasici!
Bez iznenađenja, zemlja u kojoj žive najsretniji ljudi nije Hrvatska već Finska. Sretna je i moja prijateljica Rada Borić, lektorica, znanstvenica, političarka i aktivistica za ženska prava, vitezica Reda bijele ruže Finske, koja je dugo godina živjela u Helsinkiju. Kada sam je nazvao i pitao da mi u jednoj rečenici kaže zašto u Finskoj žive sretni ljudi, odgovorila mi je: "Zato jer Finci ne čekaju da im sreća padne s neba, već u sreću ulažu radinost, upornost i razglednicu budućnosti." Druga zemlja najsretnijih ljudi je skupa Norveška, a u stopu je prate Danska i Island. Onda je na redu Nizozemska, zemlja slobodnih seksualnih sloboda i stabljika marihuane u prozorima zadimljenih kafića. Šesta je Kanada pa onda daleki i sretni Novi Zeland. Švedska je deveta ispred Australije i tom ljestvicom su skandinavske zemlje odnijele totalnu pobjedu. A mi, a gdje smo mi na tom stablu?
Hrvatska stidljivo čuči na 82. mjestu od ukupno 156. A ako se pitate što je za mene uz putovanje sreća, odgovorit ću jasno poput Gabi Novak i njezinih prijateljica: Za mene je sreća – doručak u travi…